Već više od trideset godina bavimo se održivim razvojem. Dugo vremena pišemo, predajemo i radimo na tom problemu. (Autori ovog teksta ujedno su i autori World3 modela - računalne simulacije koja prati interakcije demografskih kretanja, industrijskoga rasta, proizvodnje hrane i limita Zemljinog ekosustava. Model je 1972. godine izradio projektni tim System Dynamics grupe pri MIT Sloan School of Management kako bi analizirao dugoročne posljedice rasta stanovništva i gospodarstva. Istraživanje je naručeno od strane Rimskog kluba. Šesnaest članova tima okupio je i vodio Dennis Meadows, tadašnji profesor na MIT-u. Donella Meadows, Dennis Meadows i Jorgen Randers na temelju scenarija proizašlih iz modela napisali su knjigu Limits to Growth koja je ubrzo postala bestseler. op.ur.)

Tijekom vremena, upoznali smo brojne kolege širom svijeta kojima je održivi razvoj jednako važan kao i nama. Kroz druženje i suradnju uvijek bi u nama probudili nadu, što ne možemo reći za institucije i političke lidere koji bi umjesto nade u nama redovito pobuđivali frustracije.

Na svakom koraku nailazimo na pojedince iskreno zabrinute za okoliš i druge ljude, za dobrobit i blagostanje novih naraštaja. Riječ je o ljudima koji su svjesni bijede i ekoloških problema čovječanstva, o osobama koje znaju da politika kontinuiranog rasta (gospodarskog) unutar zadanih čvrstih okvira (mogućnost apsorpcije planete) ne sluti na dobro. Mnogi od njih naslućuju da se čovječanstvo kreće u pogrešnom smjeru te da sprječavanje katastrofe zahtijeva hitne radikalne promjene. Kada bi znali da će njihova nastojanja uroditi plodom spremno bi sudjelovali u promjenama. Često se pitaju: Što mogu učiniti? Što može učiniti vlada? Što mogu učiniti kompanije? Što mogu učiniti škole, vjerske organizacije, mediji? Što mogu učiniti građani, proizvođači, potrošači, roditelji?

Znanstveni eksperimenti potaknuti navedenim pitanjima važniji su od sjaseta specifičnih odgovora koji naviru sa svih strana. Primjerice, kako postoji "Pedeset jednostavnih stvari kojima se može spasiti Svijet." Kupnja automobila na alternativno gorivo jedna je od tih aktivnosti. Možemo, primjerice, odlagati limenke i plastične boce u posebne kontejnere za daljnju reciklažu. Možemo odgovorno i mudro glasati na izborima, a sve to ako spadate u grupu malobrojnih sretnika koji posjeduju automobil, limenke i plastične boce.

Postoje i druge, ne tako jednostavne, aktivnosti kojima se participira u rješavanju problema: živjeti jednostavnim stilom života, imati najviše dvoje djece, zalagati se za povećanje cijena fosilnih goriva (kako bi se promicalo efikasno korištenje i stimulirao razvoj obnovljive energije), uključiti ljubav i suradnju u svoje svakodnevne aktivnosti, pomoći barem jednoj obitelji u borbi sa siromaštvom, definirati vlastiti "ispravni život", pobrinuti se za komadić zemlje, pobuniti se protiv sustava koji iskorištava ljude i prirodne resurse, kandidirati se na izborima.

Sve te aktivnosti pomažu, ali nisu dovoljne. Održivost, samodostatnost i jednakost zahtijeva strukturalne promjene; jednom riječju revoluciju, no ne u političkom već u mnogo dubljem smislu. Trebaju nam promjene nalik onima kojima su poljoprivredna i industrijska revolucija transformirali lice i naličje tadašnjega gospodarskog sustava. Recikliranje je važno. Međutim, samo po sebi recikliranje nam neće previše pomoći.

Stoga se nameće pitanje: "Koji procesi i događaji mogu potaknuti toliko željene promjene?" U potrazi za odgovorom pokušali smo razumjeti dvije velike revolucije u ljudskoj povijesti oslanjajući se pritom na interpretacije uglednih povjesničara.