Poljoprivredna i industrijska revolucija

Nakon ogromnog vremenskog perioda, prije 10.000 godina ljudska populacija dosegla je - za to doba - nevjerojatnih 10 milijuna stanovnika. Ljudi su tada uglavnom bili nomadi, odnosno lovci-sakupljači. Na pojedinim geografskim područjima, koja su obilovala divljači i jestivim biljkama, njihov se broj stalno povećavao što je neizostavno vodilo iscrpljivanju prirodnih resursa. Prilagodba novom problemu tražila je inovativan odgovor. Stoga su nomadi napravili sljedeće:
1. jedni su intenzivirali migracijski stil života započevši selidbu iz Afrike i Srednjeg istoka na nove teritorije,
2. drugi su počeli pripitomljavati životinje, obrađivati zemlju i boraviti na jednome mjestu.

Živjeti na jednome mjestu u ono doba bilo je nešto sasvim novo i originalno. Kasnije će se pokazati da je ideja života bez kretanja promijenila lice i naličje Zemlje, razmišljanje čovječanstva i izgled zajednice u mjeri u kojoj nitko nije očekivao.

Prvi puta u povijesti posjedovati zemlju imalo je nekakvog smisla. Ljudi se više nisu kretali, nisu morali nositi svoju imovinu sa sobom što je otvorilo prostor još jednoj novosti: akumulaciji stvari i dobara. Naravno, odmah su se izdvojili pojedinci vještiji od drugih u akumuliranju dobara. Slijedom događaja rođene su ideje bogatstva, trgovine, novca i moći. Ljudi su prvi put mogli živjeti od viškova hrane koje su proizveli drugi ljudi. Mogli su radi toga postati obrtnici, zanatlije, glazbenici, pisci, svećenici, vojnici, atlete… ili pak kraljevi. Tako su nastali cehovi, knjižnice, hramovi, vojske, dinastije i gradovi.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...