Usvajanjem navedenih vrlina stvaramo etički kodeks kojeg se potom slijedi. Riječ je o vrlinama koje doživljavamo i slijedimo sasvim prirodno, u procesu otvaranja (de-envelopmenta) svijesti, čime dolazimo do bitno drugačijeg pristupa razvoju lidera od uobičajenog koji se prakticira u većini modernih organizacija. Riječ je o sporom i kompleksnom procesu koji u svojim temeljnim obilježjima odudara od zahtijeva modernih vremena: traži veliku volju, duboku posvećenost i disciplinarano učenje. Vjerovali ili ne, istinski razvoj lidera ne događa se na nekoliko uzastopnih vikend-radionica niti na team buildinzima. Za istinski razvoj potrebno je mnogo više.
 
Tekstovi indijskih autora ne odnose se samo na razvoj hijerarhijskih lidera u organizacijama. Štoviše, evidentno je kako širom svijeta raste svjesnost o tome da uspješni sustavi novog milenija pojam „liderstvo“ poistovjećuju sa široko rasprostranjenim fenomenom koji je suviše značajan da bi se ograničio na odabranu nekolicinu. Liderstvo se, naime, javlja u brojnim oblicima od kojih se samo jedan tiče osoba na visokim pozicijama moći. Stoga nije pogrešno govoriti o metafori „liderske organizacije“ odnosno „organizacije lidera“ jer se načela i praksa razvoja podjednako odnose na sve ljude.
 
S obzirom na to da sve više lidera i menadžera uočava presudni značaj osobnog razvoja djelatnika u kontekstu unaprjeđenja tvrtke, vremenom će sve više jačati interes za učinkovitijim teorijama i metodama razvoja ljudi. Prema tome, pitanje „osobnog razvoja“ polako, ali sigurno napušta uske okvire HR odjela kako bi se prometnulo u središnje strateško pitanje tvrtke. Jer, bez razlike o tome o kojoj se djelatnosti radi, poslove uvijek obavljaju ljudi - na ljudima sve počiva pa na koncu oni tvrtku čine uspješnom ili je odvode u propast. Dakle, nema nikakve sumnje da zrelost, mudrost, umijeće i osobno zadovoljstvo djelatnika u POTPUNOSTI određuju uspješnost poduzeća; vrijeme kada su se značajni iskoraci u poslovanju javljali isključivo radi tehnoloških rješenja i naprednih znanja o proizvodnji, marketingu ili financijama već je odavno za nama.  
 
Sada se vidi da je to rezultat pristupa globaliziranom svijetu: specifična znanja više ne donose konkurentsku prednost. Vjerujem da smo zašli u vremena kada će se uspješna poduzeća razlikovati od drugih upravo prema tome u kojoj će mjeri razviti specifične sofisticirane metode razumijevanja i pristupanja ljudskoj duhovnosti i inteligenciji – odnosno „ljudskosti u organizaciji“ kako bismo taj fenomen mogli nazvati. A kako su istočnjačke kulture najbolji vodič i učitelj o toj temi, pitanje je vremena kada će ih „zapadnjaci“ prepoznati, a „istočnjaci“ iznova otkriti.
 
Osobno vjerujem kako u vremenima kada svi streme „novom“ naša najveća nada leži u ponovnom otkrivanju „starog“. Primjerice, koliko je meni poznato još nitko nije uspio unaprijediti ljubav ili tehnološki nadomjestiti radost i mirnoću. Sve to, naravno, ne znači da je drevna mudrost nepogrešiva i sveta te da čemo u njoj pronaći odgovore na sve misterije svijeta. Pa ipak, poput indijskih kolega vjerujem da u drevnim učenjima možemo pronaći elemente koji će nam pomoći bolje razumjeti modernu stvarnost.