OBJAVLJENO U CJELINI
Priroda svijesti
Kratka priča u nastavku predočit će vam pravu prirodu ljudske svijesti. Junak priče je Aleksandar Veliki i mudrac kojeg je sreo na putu:
U pohodu prema Indiji Aleksandrova vojska ulogorila se nedaleko indijske granice. Do tada mladi je vojskovođa pokorio gotovo pola svijeta osvajajući jedno po jedno kraljevstvo. U određenom smislu ponašao se kao predsjednik uprave multinacionalne korporacije koja gazi lokalne konkurente i preuzima svjetsko tržište.
U nekim regijama Aleksandar je sklapao saveze s lokalnim vođama dolazeći time do kontrole. U drugim je bitkama osvajao teritorij pobjeđujući vladare i narode, a zatim je pljačkao sve što mu je došlo pod ruku. Na pragu Indije sreo je čudnu osobu. Neobični čovjek nosio je na sebi samo tkaninu umotanu oko pasa, te je satima potpuno sam sjedio na litici nedaleko Aleksandrova logora meditirajući. Dan za danom Aleksandar je promatrao čovjeka u nepomičnom sjedu, pogleda uprtog u daljinu. Prema njegovu rezumijevanju očito se radilo o nekoj lijenčini, otpadniku ljudskog rodakoji se nije snašao u životu. Nakon nekoliko dana Aleksandar mu je konačno prišao i upitao ga: „Zar nemaš pametnijeg posla osim sjedenja na litici i beskrajnog sanjarenja?“
Mudrac je mirno sjedio i šutio.
„Gledam te svako jutro, poslijepodne i uvečer kako u istom položaju sjediš na istome mjestu. Mora da si neki grozni tip.“
Mudrac nije prozborio ni riječi.
Pomalo nestrpljiv, Aleksandar ga je opet upitao: „Reci mi čovječe, čemu težiš? Koji je tvoj životni cilj?“
Mudrac se blago nasmiješi i kaže: „Veliki ratniče, prije nego ja kažem koji je moj životni cilj prvo ti meni reci tvoj.“
Poprilično bijesan, ali još uvijek dovoljno smiren da nastavi konverzaciju, Aleksandar je zagrmio: „Zar ne znaš da sam ja Aleksandar, veliki vojskovođa koji će osvojiti svijet?
Mudrac ga je zatim upitao: „A što ćeš učiniti kada osvojiš svijet?“
„Pa,“ odgovori Aleksandar s prezrivim osmjehom na usnama, „tada ću posjedovati svo zlato, slonove i konje.“
„A nakon toga?“ nastavi mudrac.
„Tada će svi muškarci postati moji robovi,“ odgovori Aleksandar.
„A nakon toga?“
„Tada ću imati sve žene ovoga svijeta koje će mi bespogovorno služiti.“
„A nakon toga?“
„Zatim ću sjesti na svoje prijestolje, opustiti se i uživati.“
Na to mudri čovjek pogleda Aleksandra u oči te kaže: „Ratniče, ja to upravo sada činim...za to mi ne treba osvojiti svijeta. Zašto me gnjaviš. Ostavi me na miru i nastavi osvajati.“
Obojica - Aleksandar i mudrac - nesumnjivo jesu lideri koji se razlikuju po vlastitim vizijama svijeta nastalima pod utjecajem njihove individualne svijesti. Aleksandar traži ispunjenje kroz osvajanje izvanjskog svijeta. Mudrac traži mir u unutarnjem svijetu subjektivnog iskustva.