Želimo li ponovno otkriti postavke drevnih doktrina? Želimo li iznova preusmjeriti energiju na razumijevanje suštinskih pitanja: što je to životnost, a što svjesnost? Želimo li pronaći zdravlje, dobrobit i istinsku sreću? Ako je odgovor na prethodna pitanja pozitivan tada ne bismo trebali ignorirati učenja na čijim osnovama možemo izgrađivati novu, primjereniju i učinkovitiju modernu. Iako pritom mislim na mudrosti i znanja svih velikih duhovnih tradicija svijeta, naglašavam kako su ona posebno izražena u kulturama Indije i Kine gdje se koncept „osobnog razvoja“ bez prekida kontinurano nastavlja i potiče tisućljećima, ne samo na razini filozofskog koncepta nego i konkretne prakse.