Ako ste se ikada potpuno predali, ako ste se potpuno prepustili nekoj aktivnosti u mjeri da ste potpuno izgubili pojam o vremenu i ostatku svijeta te ako ste pritom osjetili potpunu spontanu radost i samozaborav, najvjerojatnije ste doživjeli mentalno stanje koje nazivam 'flow'. Lideri koji otkriju način ulaženja u opisano stanje svijesti redovno pronalaze tajnu oslobađanja maksimalnih potencijala i realizacije vrhunskih rezultata.
 
Iz navedenog se može vidjeti da je herojstvo dostupno svima, a ne samo nekima kako se to često misli. A ako je tome tako, zašto onda u stvarnom životu rijetko nailazimo na istinske heroje? Zašto u vlastitim životima ne težimo herojstvu? Odgovor je jednostavan: zato što vlastite aspiracije – itekako stvarne i postojane – ljudi zrcale na junake sportaše, glumce, umjetnike, biznismene ili političare zaobilazeći time veliki trud i napor koji treba uložiti u svladavanje izazova na putu herojskog napredovanja. Ogroman dio populacije zadovoljava se ulogom „heroja u naslonjaču“ – osobe koja je zatomila pozive vlastitog sebstva i okrenula se herojstvu u izvanjskom svijetu. Međutim, jednom kada spoznaju da herojstvo ne predstavlja ništa drugo doli višu razinu svijesti o sebi, ipak se okreću vlastitoj nutrini. Čak i po završetku aktivne karijere, u 73. godini života, Yotaro Kobayashi nastavljao je inspirirati i poticati mlade poslovne lidere da se odvaže krenuti putem herojskih postignuća uklanjajući misteriju kojom su obavijeni tzv. „veliki ljudi“: „Jednom kada doista upoznaju 'velike ljude' te kada shvate da su heroji na koncu ipak samo ljudi, lakše kreću istim putem“.
 
Put sredine: ispravna percepcija
 
U svojim učenjima Buda je često naglašavao važnost ispravnog življenja kao jednu od najvećih tajni sretnog života. Razvoj lidera u svojoj suštini nije ništa drugo doli potraga za ispravnim načinom življenja utemeljenim na istinitoj percepciji. Stoga se nameće pitanje: što zapravo znače pojmovi „ispravan život“ i „ispravna percepcija“? Kako bismo precizno odgovorili na navedena pitanja u nastavku teksta promotrimo dijalog iz Platonove knjige „Republika“ u kojem je veliki grčki filozof zabilježio razgovor između Sokrata i Ademanta o razlozima pogoršanja kvalitete života:
Sokrat: Izgleda da postoje dva osnovna uzroka deterioracije pojedinih zanata.
Ademant: Koji su to uzroci?
Sokrat: Bogatstvo s jedne i siromaštvo s druge strane.
Ademant: Na koji način te sile funkcioniraju?
Sokrat: Proces se odvija ovako: jednom kada se lončar obogati, što misliš, hoće li se i dalje zdušno truditi da proizvodi lijepe i kvalitetne posude teško radeći u svojoj radionici?
Ademant: Vjerojatno neće.
Sokrat: Misliš li da će se vjerojatno ulijeniti i postati nemaran?
Ademant: Točno tako.
Sokrat: Zbog toga će se vremenom iz „dobrog“ lončara pretvoriti u „lošeg“ lončara?
Ademant: Tako je. Njegov će posao zasigurno početi polagano propadati.
Sokrat: No, s druge strane, ako je lončar siromašan, tada nema dovoljno novca da nabavi kvalitetan alat i materijale pa stoga ne može napraviti dobre proizvode. Također, zbog toga neće moći sinove i naučnike uputiti u posao na pravi način.
Ademant: Istina.
Sokrat: Znači, obje krajnosti - bogatstvo i siromaštvo - nisu dobre jer loše utječu na zanatlije i njihov posao?
Ademant: Očigledno je tako.
Sokrat: Dakle, otkrili smo nove prijetnje. Moramo biti na oprezu kako bismo spriječili njihov neopaženi ulazak u grad.
Ademant: Sokrate, o kakvim to prijetnjama pričaš?
Sokrat: Rekao sam – bogatstvo i siromaštvo - prvo je u srodstvu s luksuzom, lijenošću i nemarom, a drugo s bijedom, pakošću i zlobnošću. Jedno i drugo podjednako stvaraju veliko nezadovoljstvo.
                                              
Prethodni dijalog slikovito pojašnjava na koji način veliki lideri kroče srednjim putem „ispravne percepcije“: Sokratova mudrost ne uzdiže niti ne kudi bogatstvo i siromaštvo. Grčki filozof, naime, vodi našu svjesnost onkraj objektivnog svijeta siromaštva i bogatstva prema subjektivnom svijetu „svjesnosti bogatstva“ i „svjesnosti siromaštva“ te nam sugerira kako će se svijest opsjednuta mislima o bogatstvu ili siromaštvu vremenom zasigurno transformirati u izvor velikog nezadovoljstva. Upravo radi toga trebalo bi odabrati „zlatnu sredinu“ koja podjednako štiti kvalitetu života od bogatstva i od siromaštva.