U privatnom, isto kao u poslovnom životu, redovito se susrećemo s brojnim paradoksima koji po definiciji predstavljaju „prirodno stanje... kada se dva očigledno kontradiktorna procesa simultano odvijaju“. Primjerice, vjeruje se da cjelovite žitarice – unesene u organizam u što većoj količini – pozitivno utječu na kvalitetu prehrane. Međutim, ma kako one zdrave bile, pretjerano konzumiranje štetno će utjecati na sveukupno zdravlje jer se žitarice tada pretvaraju u toksine. Stoga u prehrani, isto kao i u svim drugim segmentima života, uvijek treba znati odabrati „srednji put“. Sličan primjer je oštrenje lista pile. Kada dobro naoštrimo zupce pila će mnogo bolje piliti, ali ako pretjeramo u tome zupci će postati krhki i lomljivi.
 
Istinski lideri spontano razvijaju sposobnost rješavanja proturječnosti radi toga što slijede „srednji put“ prave mjere – koji nije rezultat kvantitativne analize ili statističke vjerojatnosti nego kvalitetne duboke percepcije i jasnoće svijesti – te instinktivno prepoznaju točku nakon koje prirodni zakoni počinju djelovati u obrnutom smjeru. Istinski lideri izuzetno su osjetljivi na suptilne zakone prirode te dobro razumiju ljudsku prirodu. Na nekoj razini uvijek znaju kada se lojalnost transformira u dodvoravanje te kada istinsko zalaganje degenerira u bezdušno povinovanje jer njihov oprezan i budan um zna pročitati i razumjeti suptilne poruke univerzuma koji „govori jezikom paradoksa“.
 
Liderstvo i kozmocentrična svijest
 
Govoreći o osobnoj transformaciji i životu u ulozi svjetskog lidera, Gandhi je jednom prilikom rekao: „Jednoga dana dođe vrijeme da se pojedinac istakne kao vođa, a njegova djela počnu privlačiti veliku pozornost. To se može dogoditi samo onda kada on sam sebe reducira na nulu.“ Hoće li ova Gandhijeva izjava atraktivno zvučati današnjim liderima koji uglavnom čeznu za moći, titulama, materijalnim kompenzacijama, pohvalama i potvrdama vlastite grandioznosti? Naravno da neće. Pa ipak, nakon što je proanaliziramo znanstvenom objektivnošću shvatit ćemo koliko je istinita.
 
Kao prvo, pokušajmo razumjeti što Gandhi podrazumijeva pod idejom „svođenja vlastitog ega na nulu“. Iako simbol „0“ budi u nama impresije ništavnosti, svi mi dobro znamo koliko je taj broj važan u matematici. Iako se u stvarnosti čini kako nula nema nikakvu opipljivu materijalnu vrijednost, svi znamo njezinu pozicijsku vrijednost u smislu da se njezinim dodavanjem iza bilo koje brojke stvara ogromna nova vrijednost.
 
Nula je sposobna fundamentalno promijeniti kvantitativnu i kvalitativnu vrijednost bilo kojeg broja. Uistinu, nula zapravo predstavlja domenu beskrajnih mogućnosti jer svaki broj podijeljen s nulom postaje beskonačan, a svaki broj koji se množi s nulom preuzima kvalitetu neograničenosti same nule. Stoga slobodno možemo kazati kako u kvalitativnom smislu nula u sebi sadrži notu beskonačnosti. Jednostavno rečeno, „0“ ne implicira samo „prazninu materijalnog“ već i „puninu nematerijalnog“ koju se može nazvati inteligencija.