Vidjeti svijet u zrnu pijeska
i nebo u divljem cvijetu,
držati beskonačnost na dlanu ruke
i vječnost u jednome satu.
 
Kozmocentrična svjesnost naše je prirodno stanje kojem samo treba dozvoliti da nam se dogodi. Uspijemo li s vremena na vrijeme osloboditi život i um tereta imovine i mi možemo strujati kozmičkom sviješću. Primjerice, kada duboko kontempliramo o vlastitom sebstvu vremenom nam postaje jasno kako ista svjesnost koja usklađuje kretanje planeta organizira različite aktivnosti i događaje u našem tijelu i našem okreženju kreirajući harmonično postojanje. Rabindranath Tagore, veliki pjesnik i mistik, o tome je rekao:
 
Isto strujanje života
koje danju i noću teče mojim žilama,
Struji cijelim univerzumom
Plešući u ritmu prirodnih zakonitosti.
 
Istinski lideri u doticaju su s kreativnim ritmovima kozmičke svijesti, a njihova spontanost proizlazi iz jedinstva sa sljedbenicima uronjenim u istu „prazninu“. Prema tome, ključni odnos lider-sljedbenici u stvarnosti ne predstavlja ništa drugo doli dostignutu razinu jedinstva svijesti. Sanskrtska riječ koja opisuje spomenuti fenomen je ekatmanubhuti: u stanju ekatmanubhuti lider i sljedbenici ne osjećaju nikakvu podijeljenos već su ujedinjeni u jednu cjelinu.
 
Lideri vode srcem. Njihovi životi pulsiraju ritmovima univerzuma. Sljedbenici srcem slijede. U liderima vide manifestaciju prirodnog kozmičkog reda i poretka. Opisujući navedeno, Emerson je ovu snagu usporedio sa „svjetlošću i toplinom“ – ključnim prirodnim fenomenima s kojima svi rado surađuju i koje svi vole.
 
Liderstvo kao stanje svijesti
 
Lao-tzu, najutjecajniji kineski mudrac, filozof i politički lider iz 5. stoljeća p.n.e, poznat je po pronicljivim uvidima o učinkovitosti liderstva. Za ovog velikog učitelja, liderstvo nije povezano s borbom i igrama konkurencije nego s razvojem ljudske svijesti. Lao-tzu je govorio o četiri razine svijesti koje utječu na oblikovanje lidera:
 
Postoje četiri različite razine vladara. Vladari najviše razine su oni koji vode bez riječi, omogućujući ljudima da slijede vlastitu prirodu i žive vlastitim životom. Ispod te najviše razine su vladari koji vladaju vrlinama i plemenitošću uspijevajući preobraziti ljude i utjecati na njih dobrotom i pravednošću. Zatim slijede vladari koji kontroliraju svoje ljude politikanstvom te ih strahom, strogim zakonima i kaznama tjeraju na podaništvo. Najgori vladara koriste svu svoju moć za nametanje vladavine đavolskim metodama.