Aleksandrova svjesnost doživljava svijet bojnim poljem, dok svjesnost mudraca isti svijet doživljava poligonom samoispunjenja. Aleksandar razmišlja: „Koliko mi još treba da bih bio sretan?“ Mudrac misli drugačije: „Koliko manje mogu imati, a da to ne utječe na moje unutarnje stanje?“
 
Ljudska motivacija neprestano se kreće u rasponu između dvaju neartikuliranih pitanja koja žubore u našoj svijesti:
1. „Koliko mi još treba da budem sretan?“
2. „Koliko manje mogu imati, a da još uvijek budem sretan?“
 
Aleksandar i mudrac podjednako žive u svakome od nas. Oni su metaforički predstavnici dvaju fundamentalnih stanja ljudske svijesti.
 
U promišljanju o navedenom primjeru nameću se sljedeća pitanja:
1. Kakva je priroda ljudske svijesti?
2. Kako dokučiti istinsko razumijevanje svijesti?
3. Je li svijest sinonim za razmišljanje?
4. Je li svjesnost stanje ili osjećaj?
5. Kako je svijest povezana s objektivnom stvarnošću?