Kako bismo rasvjetlili nabrojane nedoumice, krenimo od atributa svijesti:
 
1. Svijest je univerzalna. Riječ je o primarnom stanju našeg postojanja. Međutim, proces osvještavanja razlikuje se od jedne osobe do druge. Navedeno se može drugačije izraziti: svijest predstavlja čisti potencijal, a osvještavanje aktualizaciju tog potencijala. Primjerice, sjeme predstavlja nerealizirani potencijal nastajanja novog stabla; stablo „živi sakriveno“ u sjemenu, a to postojanje se realizira transformacijom sjemena u stablo.
 
2. Svijest predstavlja kvalitativni aspekt života koji se ne može precizno definirati, ali se može iskustveno doživjeti. Primjerice, svjesni vode postajemo kroz kvalitativni aspekt vlažnosti koji si ne možemo predočiti pukom kemijskom analizom vode. Osjećaj vlažnosti vode stječe se isključivo iskustvom.
 
3. Svijest je točka susreta subjektivnog i objektivnog. U trenutku kada um dotakne materiju i kada misao percipira objekt, rađa se svjesnost o tom objektu. Primjerice, svjesnost o slatkoći šećera rezultat je međuodnosa subjektivnog osjeta okusa i objektivnih svojstava molekule šećera.
 
4. Svijest je, dakle, kvaliteta odnosa, a odnosi nisu statični već organsko-dinamični, razlikuju se od osobe do osobe i mijenjaju od iskustva do iskustva iste osobe. Primjerice, nerijetko se događa da se ujutro porječkamo s kolegom na poslu, a ljutnju tog odnosa osvijestimo tek navečer – kada sam se pruži prilika da stupimo u odnos s tim iskustvom.
 
5. Iako u praksi nailazimo na različita stanja svijesti ona ne mijenjaju fundamentalnu prirodu svijesti. Izmijenjena stanja svijesti usporediva su s agregatnim stanjima vode - tekućinom, ledom i parom - u kojima se vodik i kisik, dva ključna sastojka vode, ne mijenjaju na fundamentalnoj razini. Primjerice, pokušate li ispitati različite uzorke vode - u obliku pare, tekućine ili leda - nakon što ih stavite pod snažni mikroskop vidjet ćete da se atomi vodika i kisika ne mijenjaju nego uvijek ostaju isti. Unatoč tome, gledano iz vanjske perspektive, led je sasvim drugačiji od pare, a para od tekućine. Primijeni li se navedena analogija na različita stanja svijesti može se zaključiti kako se svijest nikada ne mijenja već se mijenja proces kojim mi kao ljudi postajemo svjesni.
 
6. Dakle, svijest se može najšire definirati kao integralni nepromjenjivi entitet obilježen kvalitetama cjelovitosti i nedjeljivosti. Suprotno uobičajenim pogrešnim pretpostavkama, pojam svijesti ne odnosi se na mehaničke procese koji nastaju interakcijama unutar ljudskog mozga. Štoviše, poznato je da su znanstvenici otkrili posebne moždane centre za razmišljanje i osjećanje, ali nisu uspjeli dokučiti gdje bi se svijest mogla smjestiti. Misao se također može lokalizirati u određenom segmentu mozga što se ne može kazati za svijest koja ostaje nedokučiva klasičnom poimanju. U strukturi ljudskog mozga nailazimo na desetak milijardi živčanih stanica ili neurona koji su međusobno povezani mrežom od tisuću milijardi sinapsi. Prema tome, kako bi potaknuo jednu jedinu misao u labirintu neurona i sinapsi mozak mora aktivirati bezbroj biokemijskih procesa što podrazumijeva savršeno programiranje, provođenje i usklađenost svih komponenti jednog iznimno kompleksnog sustava. Upravo je svijest zadužena za realizaciju tog složenog zadatka.
 
7. Ako se svijest ne može objektivno definirati ni identificirati, kako razumjeti njezinu istinsku prirodu? Suvremeni fizičari uglavnom se danas slažu oko toga kako osnovna gradbena komponenta našeg fizičkog univerzuma nije materija nego svijest. Pa ipak, moderna znanost još uvijek ne može objasniti enigmu strukture svijesti zbog jedinstvenog paradoksa: svijest je jedini alat koji imamo za istraživanje svijesti! Prema tome, ispada da je spoznavanje univerzalne svijesti moguće jedino spoznavanjem vlastite svjesnosti pa će svaka potraga za sviješću u izvanjskome biti neplodna na isti način kao što su neplodni pokušaji oka da sagleda samoga sebe. S našom smo sviješću, naime, toliko intimno povezani da trebamo samo upoznati sebe kako bismo spoznali svjesnost. Riječ je o nevjerojatnoj zagonetki ljudskog postojanja koja je prekrasno opisana izrekom: Ona za kojom tragamo u stvari je Ona koja traga.