Četiri stanja svijesti
 
Psihologija filozofskih pravaca vedante i budizma govori nam o tome da su um i materija dva kontrastna pola jedne te iste jedinstvene čiste svijesti te da se u procesu manifestiranja um javlja kao nevidljiva subjektivna polarnost svijesti, a materija kao objektivna i vidljiva polarnost. Prema tome, ako je materija nesvjesna, um kao njezina polarnost obdaren je sviješću. Dakle, materija nije ništa drugo doli „vidljivi um“. Upanišade jasno kažu: „Stvari su misli.“
 
Riječ je o vrlo snažnom iskustvenom uvidu drevnih mudraca do kojeg su došli dubokim doživljajem realnosti, a ne ispraznim spekulacijama. Primjerice, kada bismo pratili evolucijski razvoj ljudskog uma od grube materije mineralnih tvari preko prvih biljaka i životinja, ustanovili bismo kako um vremenom postaje sve sofisticiraniji i suptilniji. Njegova jedinstvena sposobnost – koja čovjeka razlikuje od drugih vrsta - upravo je samosvijest odnosno „svijest o sebi“, a postojanje samosvijesti izuzetno je važno jer se njome potiče nastavak evolucije u pravcu nastajanja tzv. cjelovite samosvjesnosti.
 
Što to konkretno znači? To znači da ljudski um ima sposobnost potpunog stapanja s vlastitim izvorom – poljem čiste svijesti. Mistično iskustvo dostizanja stanja čiste svjesnosti opisano je u religijskoj literaturi te je poznato pod nazivom nirvana, samadhi i prosvjetljenje, a redom označava stanje cjelovitog i potpunog samoostvarenja.
 
Indijska klasična psihologija navodi četiri stanja ljudske svijesti:

1. Budno stanje ili jagrat,
2. Stanje snova ili swapna,
3. Stanje spavanja bez snova ili sushupti,
4. Stanje čiste svijesti ili turiya.

 Jagrat je uobičajeno budno-misleće stanje svijesti u kojem uglavnom provodimo naše budne sate. Razumijevanje svijeta u našem okruženju odvija se tada u okvirima strukture svjesnih misli, primarno putem pet osjetila. Pošto su naši osjetilni organi ograničeni u poimanju svih elemenata realnosti okruženja, iz procesa na koncu dobivamo samo fragmente cjelovite slike.