Herojsko liderstvo: transformacija svijesti
 
Na preporuku kolega pogledao sam film The Hero's Adventure Josepha Campbella - čovjeka koji je život posvetio razumijevanju mitova - te sam ostao impresioniran. U filmu, naime, Campbell govori o tome da se prema njegovu mišljenju svi mitovi u suštini bave transformacijom svijesti te da svi mitski heroji „u potrazi za nečim većim od života samog“ prolaze kroz proces vlastite preobrazbe odnosno osobnog razvoja. Prema Campbellu, na tom putu „ostavljaju dio vlastitog sebstva“ kako bi se posvetili drugima radi ostvarenja višeg cilja.
 
U današnjem hladnom i proračunatom svijetu biznisa pojam herojstva poprilično je smiješan i neuvjerljiv. Pa ipak, ne možemo zanemariti činjenicu da brojni poduzetnički pothvati u sebi imaju ugrađenu određenu herojsku notu. Veliki poslovni lideri poput Akia Morite iz Japana, Leeja Iacocce u Sjedinjenim Državama i Jamsetjija Tate, u Indiji prihvatili su izazove herojskih proporcija, a njihovi životi vremenom su se pretvorili u istinske korporativne mitove. Još jedan primjer herojskog liderstva je Yotaro Kobayashi, predsjednik Fuji Xeroxa, jedne od najvećih japanskih korporacija te jedan od najpoznatijih japanskih industrijalaca. Dok je bio mladić Kobayashija je snažno motiviralo vrijeme provedeno u društvu “velikih ljudi“ (kako ih je on sam nazivao), a njegov idol nije bio nitko drugi nego Joe Wilson, čovjek koji je stvorio industriju fotokopiranja. Jednom prilikom Kobayashi je pričao o tome na koji način ga je proželo korporativno herojstvo: „Tek kada ste u osobnom kontaktu s 'velikim ljudima' - ne jednom nego više puta - možete prepoznati njihove kvalitete... Ima stvari koje se mogu jedino iskustveno doživjeti. A kada osjetite takvo nešto, upitate se: 'Mogu li ja učiniti slično?“
 
Iz kojeg izvora heroji crpe snagu? Prema svemu što je poznato o toj temi moglo bi se zaključiti da heroji transcendiraju ograničenja intelekta te se povezuju sa snagom prirode od koje nas um odvaja. Snaga herojskog liderstva, naime, ne može se dostići intelektom... morate ju osjetiti. U tom smislu prisjetimo se Gandhijevih riječi: „Za velika djela intelekt nije dovoljan... mora vas voditi srce. Srce donosi odluke koje intelekt naknadno racionalizira.“ Poslovni lideri koji teže tome da postanu heroji kalkulacije intelekta zamjenjuju uvjerenjima srca.
 
Savjet koji Campbell nudi potencijalnim liderima herojima mogao bi se sažeti ovako: „Zauzmite takav položaj iz kojeg ćete moći pažljivo osluškivati više razine svijesti.“ A što činiti kako bismo se snažnije povezali s višom sviješću? Posvetiti se njezinoj transformaciji. Potom se neminovno nameće sljedeće pitanje: „Što treba činiti kako bi se pokrenula transformacija svijesti?“ na što Campbell odgovara: „Okrenuti se pokušajima i pogreškama u izboru metode koja vam najviše odgovara. Treba testirati više metoda kako biste otkrili na koji način najlakše dopirete do dubokih spoznaja. Heroji, naime, imaju sposobnost poniranja u neotkrivene svjetove u koje nitko prije njih nikada nije zalazio.“
 
Zbog toga se može kazati da je svjesnost granica koja razdvaja mediokritete i heroje. Svijest je svojevrsni prolaz za otkrivanje tajni našeg bića i ulaznica za razvijanje skrivenih potencijala. Vedska filozofija nam kazuje da je ultimativni izvor ljudske svijesti istovremeno centar blaženstva i apsolutnog mira koji se na sanskrtu naziva ananda – stanje svijesti onkraj svjesne misli, mjesto potpune mirnoće usred vrtloga života. Pa ipak, ananda nije neko nadljudsko stanje kako se možda isprva čini nego stanje koje s vremena na vrijeme svi osjete, a posebice uspješni sportaši, poduzetnici ili umjetnici. Riječ je, naime, o stanju koje je Mihaly Csikszentmihaly, psiholog mađarskog porijekla, nazvao flow pojasnivši ga ovim riječima: