Potreba promjene
"Lideri moraju stalno raditi na razvijanju kapaciteta za kontinuiranu promjenu i česte prilagodbe uz istovremeno očuvanje vlastitog identiteta i vrijednosti", tvrdi Margaret Wheatley, čemu i sami možemo svakodnevno svjedočiti, kao sudionici ili promatrači radikalnih promjena. Te promjene možemo pratiti na osobnoj i na organizacijskoj razini iako se danas ta dva polja sve više prožimaju. U oba slučaja dijelovi smo zamršenih projektnih sustava i timova, bilo da je riječ o našoj obitelji i prijateljima, ili kolegama i suradnicima . U svim tim timovima ispunjavamo uloge koje smo izabrali ili koje su nam dodijeljene.
No, promjena paradigme "Ako ne možeš riješiti problem starim razmišljanjem, promijeni način razmišljanja" često u praksi nije lako ostvariva. Svjesno ili nesvjesno, robovi smo mnogih navika i obrazaca ponašanja koji nas priječe za zakoračimo u neka nova iskustva koja će možda zahtijevati odricanja ali često nas i nagraditi rastom i razvojem. Čak i kad smo spremni na promjenu, nismo spremni na evolucijski put koji ona mora prijeći. Redovno nam nedostaju određeni resursi, prije svega, znanja i vještine za kvalitetno upravljanje promjenama, a u velikoj mjeri i vrijeme, odnosno strpljenje.
Kako se to odražava na nas? Sve slabije nošenje sa stresom u svim aspektima života drži nas u začaranom krugu potrebe za neprestanim promjenama i pokušajima da ipak ostanemo dosljedni i održimo se na površini. Kako se to odražava na naše organizacije? Izvješće Međunarodnog instituta za razvoj menadžmenta (IMD) svrstalo je Hrvatsku na 59. od ukupno 61 mjesta po indeksu konkurentnosti temeljenog na 4 faktora (gospodarski rezultati, efikasnost vlade, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura). Od niza pokazatelja najlošije je ocijenjena upravo tržišna prilagodljivost, kao i efikasnost rada nadzornih i upravnih odbora, kredibilitet menadžera i etičnost poslovanja.
Polazeći od analize vlastite kompanije koja bi kao jedna od najvećih u državi mogla i trebala biti nositelj razvoja, mogla bi se postaviti sljedeća hipoteza: Kada bi poslovni sustav, sa svojim pisanim pravilima, normama i strukturama funkcionirao jednako efikasno kao i paralelno postojeći neformalni sustav funkcioniranja i komuniciranja (u smislu organiziranja, procedura rada, prikupljanja i distribuiranja informacija, lojalnosti, temeljitosti, kreativnosti, inicijative itd), vjerojatno bi mnoga poduzeća koja su danas na rubu stečaja ili u milosti državnih donacija bila navedena kao best practices primjeri u svim naslovima strane literature iz organizacije i upravljanja. Ali to ipak nije tako.... Margaret Wheatley dodaje: "Znam iz vlastitog iskustva da je većina ljudi vrlo inteligentna - smislili su način kako da stvari funkcioniraju i kad se čine nemogućima, izmislili su načine da zaobiđu prepreke i kreirali vlastite mreže za podršku i učenje."
Poticanje inovativnosti primarni je izazov lidera u svakoj organizaciji, pogotovo danas, u doba brzih promjena i kontinuiranog razvoja. Lideri u organizacijama neprestano trebaju razvijati kapacitet za kontinuirane promjene i učestale prilagodbe, uz istovremeno očuvanje identiteta i vrijednosti organizacije. Moraju, dakle, prepoznati urođenu sposobnost ljudi za prilagođavanje i stvaranje - inovira