Pitanje inovacije potrebno je sagledati kroz prizmu aktualne hrvatske kulture. Na jednom predavanju (Srića V., Rijeka, 26.4.2006.) iznesen je podatak da u Hrvatskoj nije bilo značajne komercijalne inovacije još od Sumameda. Kada se čovjek zamisli, shvati kako je tome zaista tako. Postali smo intelektualna provincija, prostor za reciklažu isluženih ideja svijeta. Često čujemo kako ništa novo ne treba izmišljati, kako je u svijetu sve već izmišljeno i kako je te inovacije potrebno samo dovesti u Hrvatsku. Zahvaljujući takvom promišljanju i informacijskoj izolaciji, odbačeni automobili, demodirane kolekcije i trećerazredni „eksperti“ našli su svoje tržište u našoj zemlji. Time je, slučajno ili planirano, nastalo društvo u kojem se ne proizvodi, već samo kupuje, uvozi i preprodaje. Navedeno se ne odnosi samo na proizvodi, već i na ideje. Poput neiskusne djece, nismo bili kritični prema "uvozu sa zapada" koji je za nas bio nedostižan i idiličan san. Na taj se je način oblikovala široka ne-inovativna svijest koja je zarazila cijelu državu.
S druge strane, kriza u kojoj se nalazimo dovodi do niskog praga tolerancije na varijacije. Miroslav Radman ideje i njihov nastanak dovodi u vezu s evolucijom. Naime, varijacije u genetskom kodu služe pojedinoj vrsti da producira velik broj bitno različitih jedinki čime povećava šanse za preživljavanje kod promjena u okolini. Suvremena znanost donosi nam dokaze bitno različite od Darwinove teorije - tvrdi da te varijacije nisu usmjerene ili namjerne, već apsolutno slučajne.
Promjene u okruženju, kao i današnji biznis kojeg Hamel opisuje u svom članku, potpuno su nepredvidivi. Jedino produkcija velikog broja različitih varijacija omogućava nam spremnost na promjenu. Svako zahtijevanje ili usmjeravanje kreativnosti je kontraproduktivno.
Poznato je da u periodima krize pojedina vrsta producira veoma malo genetskih varijacija. One se razvijaju samo u relativno sigurnoj i stabilnoj okolini, tj. kada je osnovna egzistencija osigurana. Iz tog razloga teško je očekivati inovativnost u poduzećima koja se nalaze u krizi, a takvih je u Hrvatskoj mnogo. S druge strane, kompanije koja nisu u krizi izbjegavaju inovirati kako ne bi "nešto krivo napravili" - jednostavno iskorištavaju povoljni trenutak. Pri tome ne znaju da se i njihova jezgra hladi i da će se već sutra i oni naći u krizi.
Kako se stvaraju nove vrijednosti, odakle dolaze? Navedeno pitanje jedno je od onih prividno jednostavnih koje nas često ostavlja bez pravoga odgovora, kao kada nas djeca pitaju o bebama koje dolaze na svijet. Dakako, odgovore s naputcima o tome kako ostvariti povrat na ulaganje ili povrat na imovinu već imamo spremne, iako nam oni više govore o preraspodijeli prihoda nego li o stvaranju no