Praksa inoviranja

Peter M. Senge Peter M. Senge predsjednik je SoL-a, Society for Organizational Learning i profesor na MIT Sloan School of Management. Radio je s mnogim velikim korporacijama (Motorola, Federal Express, Intel) na unapređivanju sposobnosti timskog učenja. Proglašen je za jednu od pet najutjecajnijih osoba u povijesti menadžmenta. Njegova knjiga Peta disciplina najutjecajnija je knjiga iz tog znanstvenog područja izdana u posljednjih deset godina.

 

Peter Drucker u svojim je radovima sažeto predstavio sastavnice discipline inoviranja:
-usmjeravanje na misiju;
-definiranje bitnih rezultata;
-strogo ocjenjivanje;

Iako navedene sastavnice zvuče jednostavno, institucije i organizacije svih vrsta svakodnevno se suočavaju sa velikim izazovom i problemom inoviranja.

Dva je suprotstavljena pogleda na taj problem, koji proizlaze iz različitih svjetonazora, prije 40 godina prvi pojasnio Douglas McGregor u svojoj revolucionarnoj knjizi Human Side of Enterprise:
1.Teorija X (po kojoj su djelatnici nepouzdani i nedovoljno
                    predani ljudi, zanima ih samo plaća);
2.Teorija Y (po kojoj su djelatnici odgovorne odrasle osobe
                    željne rada, razvoja i doprinosa);

Inoviranje je problematičan proces prvenstveno zato što ljudima u glavnom nije interesantan. Teorija X još je uvijek prevladavajuća filozofija u institucijama i organizacijama - barem je tako u velikim američkim korporacijama. Iako se lideri zalažu za stvaranje nove kulture i potiču nove vrijednosti, u praksi su pomaci minimalni. Pogledamo li iskreno i otvorenih očiju na koji način organizacije upravljaju ljudima, vidimo da one nastavljaju vjerovati u nadzor i kontrolu.

Arie de Geus je stanje opisao u svojoj knjizi The Living Company:

"…kada promatramo poduzeće… vidimo stroj za proizvodnju novca… a ne živu zajednicu."

Prema tome, ljude definiramo kao "ljudske resurse" koji čekaju da ih organizacija upotrijebi… ili ne upotrijebi, već prema potrebama. (Riječ resurs znači "stajati u pričuvi, redu, čekati na upotrebu")

Prema teoriji X, institucije se suočavaju sa problemom inoviranja jer ljudi ne posjeduju urođenu želju i volju za inoviranjem. Stoga se jednostavno rješenje, u vidu regrutiranja najsposobnijih nameće samo od sebe. No, takav je pristup diskutabilan. "Nemamo prave ljude" odličan je izgovor lidera, adekvatan za svako vrijeme i sve okolnosti. Osim toga, skreće pozornost s njihovog osnovnog zadatka, a to je pomoći podređenima da zajedno učine više nego što bi mogli svaki zasebno.

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...