Jasna misija i vizija nisu samo djelatna već i duhovna potreba. Misija je zvijezda vodilja, dugoročni cilj koji omogućava uravnoteženje neizbježnih nesuglasica i neslaganja; dugoročnog i kratkoročnog. Vizija pretače misiju u jasno određene rezultate - i upravlja rasporedom vremena, energije i resursa. Osobno iskustvo mi govori da će duboki osjećaj svrhovitosti zaživjeti tek kroz snažnu viziju. Ljudske strasti prirodno se materijaliziraju kroz proces istinskog nadahnuća sudionika. Zajedno, misija i vizija ispunjavaju duboku potrebu: sva ljudska bića imaju neki svrhu, smisao postojanja. Većina vjeruje da postoji nešto mnogo važnije od same kupnje ili prodaje. Suštinu svakog velikog pothvata čini strast, duboka težnja ljudskih bića za promjenom, utjecanjem na događaje... Iako možda ne izgleda tako, pitanje: "kako mogu doprinijeti?" jači je motivator za mnoge ljude nego li pitanje: "što ja dobivam?"

Ako pažljivo promotrimo prethodne ideje, vidimo da su one vrlo radikalne za današnje društvo i način rada. Usmjerenost na povrat ulaganja - stav po kojem ljudi rade prvenstveno zbog materijalne dobiti - čvrsta su podloga uvjerenjima o ljudskoj prirodi u suvremenome industrijskome društvu. Praksa inoviranja zato ne samo da ugrožava davno utvrđene odnose moći, nego se i protivi postojećim kulturnim normama.

Uzmimo, na primjer, izreku: "Ljudi rade ono za što će biti nagrađeni." Za mnoge lidere upravljanje u stvari znači stvaranje odgovarajućeg niza poticaja i nagrada kako bi zaposlenici činili ono što poduzeće želi da čine. W. Edwards Deming je to jasno zamijetio: sustav upravljanja - u svim organizacijama - gotovo je isključivo zasnovan na vanjskoj motivaciji.

Takvo je promišljanje potpuno u skladu s teorijom X. Zbog toga je Deming, pred kraj svog života, rekao: "sustav upravljanja uništio je naše ljude." To vjerojatno nije bila namjera, ali je neosporna posljedica našega djelovanja. Ljudska bića vidimo kao amebe koje čine samo ono za što bivaju nagrađene… Ogromna sredstva utrošena u razvoj raznih "poticajnih mjera" nam potvrđuju točnost takvih tvrdnji.

Činjenica je da direktori ne vjeruju da ljudi, kao što je to Deming rekao, "traže radost u poslu." Unutarnja motivacija vrlo se rijetko susreće u današnjem sustavu upravljanja iako ona predstavlja izvor strasti, strpljenja i ustrajnosti potrebnih za napredovanje pojedinaca i organizacija u današnjem svijetu. Unutarnja motivacija i radost proizlaze iz odanosti cilju. Odgovornost je lidera stvoriti i njegovati okolinu u kojoj zaposlenici mogu sigurno izraziti svoje osobne strasti i samostalno definirati rezultate do kojih im je istinski stalo. Postoje organizacije koje se čvrsto drže svojih načela i vrijednosti. No, mnogo je više onih koje karakterizira cinizam koji je pak nastao iz razočaranja. Mudra izreka kaže: "Cinik je u stvari nezadovoljni idealista." Govore li lideri o uzvišenim idealima, boljitku svijeta i zajednice, većina će zaposlenika cinično reagirati. Njihova je reakcija prirodna, rezultat je mnogih iznevjerenih očekivanja, i razlog zbog kojega mnoge organizacije nisu uspješne u procesu inoviranja. Lideri se boje "osloboditi duha iz boce" (svrha koja potiče strast), i to sa dobrim razlogom; strast je moćna sila, opasna kada ostane nezadovoljena.

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...