Pojam "alkemija" nam se čini zabavniji , zanimljiviji i prihvatljiviji nego li je to poduzetništvo... na neki način svatko u sebi nosi nešto od te alkemije. Da bi ohrabrili alkemičare, "slonovi" se trebaju opustiti, izgubiti ponešto učinkovitosti i sređenosti.... sve u cilju povećanja kreativnosti. Iluzorno je očekivati da će velike organizacije ikada stvarati originalne ideje, one će ih uvijek preuzimati od "buha" i davati im opseg, veličinu, razmjer. Velike organizacije bi trebale postati investitori u rizične pothvate, podržavati i njegovati "alkemičare" u prostorima izvan redovne organizacijske strukture , tamo gdje oni ne predstavljaju problem.

Da li po Vašem mišljenju kulture pojedinih zemalja, SAD-a na primjer, podržavaju alkemiju više nego li druge?

Svakako! Ameriku vidim kao zemlju koja stvara, kreira budućnost. Kulture sa dužom tradicijom u pravilu uzrokuju preslikavanje prošlosti u budućnost. Američka kultura je relativno mlada što uzrokuje veću otvorenost njezinih građana i aktivno sudjelovanje u kreiranju budućnosti. Isto ne vrijedi i za njihove organizacije koje su prilično zatvorene.

Istina... kultura je veoma važna za alkemiju. Postoje zemlje, kao moja Irska na primjer, koje se na krilima nove generacije ponovno bude nakon dugih godina uspavanosti i letargije. Ta nova generacija posjeduje osjećaj za Svijet i Europu, drži ih svojom kolijevkom. Vjerujem da ćemo sličan fenomen promjena uskoro vidjeti i u Kini. Zemlje novije povijesti, kao i zemlje koje prolaze revolucionarne promjene, jednostavno su uzbudljivije od ostalih. Naravno, razmišljam i o događanjima u Britaniji postavljajući pitanje: rađamo li se ponovo kroz novu generaciju?

Smatrate li da gradovi poput Londona, upravo zbog svoje multikulturalnosti i uzbudljivosti postaju središte okupljanja inovatora i poduzetnika ?

Ideja vodilja koja se provlači kroz cijelu knjigu je ta da su inovativnost i poduzetništvo :
- klasterski fenomeni;
- da ih susrećemo u urbanim sredinama;
- da su povezani sa nadolazećim generacijama;

U današnje doba mladi Europljani odrastaju u društvu oslobođenom barijera slobodnom kretanju ljudi. Vize i radne dozvole dio su prošlosti. Nikada se nisu susreli sa takvim zaprekama što im daje slobodu da dođu u London i ostvare svoje snove.