Početkom rujna Nacionalno vijeće za konkurentnost Hrvatske u Zagrebu je predstavilo rezultate "Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2009. - 2010." World Economic Foruma prema kojem je Hrvatska zabilježila najlošiji rezultat u posljednjih osam godina koliko je prisutna u istraživanju. U odnosu na prošlu godinu kada smo bili rangirani na 61. mjestu, ove smo godine pali za 11 mjesta - na 72. poziciju. Darko Marinac, predsjednik NVK, je okupljenima poručio kako "...i dalje nam najveći teret predstavljaju problemi na koje domaći gospodarstvenici već godinama upozoravaju: neučinkovita javna uprava, neproduktivni javni rashodi, korupcija, zabrinjavajuća povezanost plaća i produktivnosti, neusklađenost obrazovanja radne snage s potrebama gospodarstva... Tome treba pridodati i naše zaostajanje u inovativnosti..." Na njegove se riječi nadovezala članica vijeća, dr. Slavica Singer rekavši kako "...je glavni uzrok ovakvog stanja, prema njezinom mišljenju, nerazvijenost kapaciteta za suradnju većine dionika u hrvatskom društvu."
"Suradnja", tema kojom se bavimo u novom broju stručnog časopisa qLife, fenomen je koji stoga apsolutno zaslužuje našu pozornost. Još od davnih vremena kada je osmišljena poslovica "složna braća kuću grade, a nesložna je razgrađuju" ljudi su znali cijeniti vrijednost suradnje i blagodati koje ona donosi. Bili mi svjesni toga ili ne, suradnja zauzima središnje mjesto u svemu što radimo: u porodici, organizaciji ili društvu u cjelini. Čovjekova kreativnost i produktivnost gotovo uvijek ovise "o drugima": bračnom partneru, kolegama i šefu na poslu, javnim službenicima. Navedeno je posebno istinito u današnje doba visoke razine međupovezanosti i međuovisnosti. Čini se kako pojedinac, sam za sebe, ne može ništa značajno postići.
Gotovi svi problemi s kojima se danas susrećemo, a posebice se to odnosi na one koje je spomenuo predsjednik NVK, spadaju u tzv. "teške probleme" (eng. tough problems). Njih obilježava:
1. Postojanje velikog broja međuovisnih varijabli, te međusobna odvojenost uzroka i posljedice u prostoru i vremenu što isključuje mogućnost parcijalnih rješenja (dio po dio),
2. Uključenost većeg broja dionika koji uslijed razlika u interesima i vrednotama isti problem interpretiraju na različite načine, pa stoga predlažu različita rješenja (npr. sindikati i poslodavci),
3. Ponekad ih se uopće ne može definirati, budući da se razvijaju na nov i nepredvidljiv način.