U kompaniji Nissan već se duže vrijeme bavimo istraživanjem različitih metoda koje bi mogle pomoći, kako pojedincima tako i timovima, kvalitetnije reagirati u uvjetima stalnih promjena i neizvjesnosti. Cilj nam je "neprestano unapređivati kolektivnu sposobnost kreiranja željene budućnosti." Predviđeni ciljevi našeg rada odnose se prije svega na uvećanje sposobnosti prilagodbe novim uvjetima i inoviranju kako bi stvorili značajnu novu vrijednost u kontekstu novih, promijenjenih uvjeta. Djelovanje se temeljilo na pretpostavci kako naša sposobnost prilagodbe i inoviranja zahtijeva i osobnu i organizacijsku transformaciju te smo doista mnogo napredovali korištenjem novog promišljanja o prirodi sustavnih promjena. Problem se primarno nalazi u prevladavajućim strukturama i sustavima - te ulozi liderstva unutar njih - koji često predstavljaju nepremostive prepreke za adaptibilnost i inovativnost. Hijerarhijske strukture i praksa liderstva u kompaniji Nissan - ali i u većini današnjih velikih organizacija - temelje se na mehanicističkom svjetonazoru proizašlom iz Industrijske revolucije, dakle na vremenu i kontekstu potpuno različitom od današnjeg. Ovdje moramo naglasiti da su hijerarhijske organizacijske strukture, u svojoj suštini, dizajnirane kao fiksni sustavi za osiguranje stabilnosti i kontrole; a ne za promjenu, adaptibilnost i inovacije. Iako većina lidera u današnje vrijeme prepoznaje potrebu da na svoje organizacije gleda kao na "živuće sustave", te potrebu odmicanja od zapovjednih, komandno-kontrolnih formi upravljanja prema stvaralačkim i samo-organizirajućim pristupima, hijerarhijske strukture ostaju usađene u organizacije čime blokiraju kako individualne tako i skupne performanse.
Članovi SoL-a, Society for Organizational Learning (Društva za organizacijsko učenje - op.ur.) također su već duže vrijeme angažirani na istraživanju pitanja povezanih sa hijerarhijskim i samo-organizirajućim strukturama, kao i na traženju alternativa za iste. Jedna od takvih inovativnih struktura jesu i "Spontano formirane mreže - SFM" (eng. Hastily formed network, HFN - op.ur.). Pojam je osmišljen u okviru Naval Postgraduate School - NPS kako bi se opisale multi-organizacijske grupe koje su se okupljale i koordinirano djelovale u kriznim situacijama, poput krize s uraganom Katrina, tsunamija u prosincu 2004. godine ili pak napada na WTC 11. rujna 2001. Ove višeslojne grupe - vatrogasci i policajci, vojska i lokalne vlasti, civili i nevladine organizacije - morale su se hitro mobilizirati kao bi na pravi način odgovorile na krizu.
Zajednički izazovi za sve SFM jesu:
1. Različite grupe koje sudjeluju u odgovoru moraju biti u stanju provoditi "koordinirane akcije" na kolektivnoj razini,
2. Moraju se prilagoditi i inovirati u uvjetima brzo promjenjivih i neizvjesnih uvjeta,
3. Prilagodba i inovacije se odvijaju bez prisustva središnjeg autoriteta,
4. Prilagodba i inovacije se odvijaju u uvjetima pomanjkanja uobičajenih količina informacija, vještina, protokola i procesa.
Članak "Podržavanje adaptibilnosti i inovativnosti putem spontano formiranih mreža" istražuje samo suštinu današnje znanosti i umjetnosti liderstva: Na koji se način nositi sa kriznim situacijama i lomovima postojeće strukture i infrastrukture? Navedeno pitanje se ne odnosi samo na katastrofične situacije već i na sve ostale situacije iz područja liderstva i menadžmenta kad