Postoji li rješenje?

Čovjek ima dva uha i jedna usta pa ih shodno tome treba i koristiti - više slušati, a manje govoriti. Slušanje je vjerojatno komunikacijska vještina koju je najteže savladati. U školi nas odmalena uče verbalnim vještinama i vještinama pisanja. Ali rijetko se događa da se nekoga formalno educira ili trenira za slušanje.

Prije više godina bio sam pozvan da sudjelujem na zasjedanju odbora američkih starosjedilaca. To je iskustvo snažno utjecalo na mene. Dobio sam prekrasno izrezbaren Indijanski Govornički Štap i bio poučen njegovoj moći i primjeni. Na okupljanju ili zasjedanju svaka osoba čeka svoj red da dobije Govornički Štap, što joj omogućuje da kaže sve što nosi na srcu ili umu.  U određenom trenutku samo jedna osoba ima kod sebe štap i za to vrijeme, osim pitanja za pojašnjenje od strane ostalih, samo osoba koja ima štap može govoriti. Ta osoba kod sebe ima štap tako dugo dok iznosi svoj stav te, što je još važnije, dok se ne osjeti shvaćenom.

Toga dana sam naučio snažnu a tako jednostavnu metoda istinskog slušanja. Osoba koja kod sebe ima Indijanski Govornički Štap sigurna je da je nitko neće prekinuti ili joj se suprotstaviti. Oni bez štapa trebaju je slušati empatijski - prvo nastojati shvatiti, a tek potom biti shvaćeni - znajući da njihovo vrijeme za govor (držanje štapa) tek predstoji.



Tekst u cjelosti objavljen u qLife-u...