IM: Možeš li opisati svoj liderski razvoj?

Kada sam '95 prvi puta dobio tim, vodila me ideja - kad mi je to već dano, trebam onda i dokazati da mogu to raditi. Razmišljao sam u sebi: "Ok, ispunio si uvjete da budeš kvalitetan referent. Ali opet si jedan od milijun referenata u zemlji i nisi baš nešto uspio u životu. Što to znači, 'jedan od milijun'? Sad si dobio 5 ljudi! Sada si sigurno u mnogo užem krugu ljudi odgovornih za više od jednog čovjeka! To je nešto pomalo nestvarno! Napravit ćeš nešto tek kada uspiješ sve to koordinirati kako treba."

Imao sam stvarno dobar tim prema kojem sam bio "takav kakav jesam". Znao bih im reći: "Ljudi, pogledajte. Mi smo na istom zadatku. To što vas ponekad kritiziram, kad nešto doista nije u redu, zapravo kritiziram rezultate svega onoga što smo zajedno radili. Znači, ako je nešto loše, krećem od sebe - ili sam ja loše upravljao vama, loše vam dao da nešto radite, loše vas uputio, ili vam loše dozvolio slobodu. Znači, krećem od sebe. A sad vi meni recite, kako vi vidite zašto je rezultat takav? Ako ništa drugo, recite, 'Direktore u pravu ste jer ste nam dali slobodu. Mi te stvari nismo odradili, ali znamo da postoji prostor pa ćemo ih i riješiti.'"

Polako sam sazrijevao s tih petero ljudi da bi se onda '96. godina pretvorila u nezamislivu "odskočnu dasku", u prvi pravi, veliki izazov u Delti. Tada nisam vidio dalje od tih pet ljudi, mislio sam "to je sve". Kada je Delta dobila zastupništvo Fiata osobno me je pozvao predsjednik kompanije, Mišković. To je bio prvi slučaj, poslije tri godine rada, da me on osobno pozove. Tada mi je rekao: "Dragane, predložen si za direktora sektora automobila. Imam dvije mogućnosti. Jedna je da dovedem gotovog čovjeka iz Zastave, koji zna sve o automobilskom biznisu i koji preko noći može stvoriti organizaciju. Druga je da nastavim sa svojom politikom da mladim kadrovima iz Delte koji zaslužuju napredovati pružim šansu. Opredijelio sam se za drugu opciju."



Tekst u cjelosti objavljen u qLife-u...