Podržavanje adaptibilnosti i inovativnosti putem SFM-a

Otto Scharmer Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch Helsinki. Suosnivač SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.

Članak "Podržavanje adaptibilnosti i inovativnosti putem spontano formiranih mreža" istražuje samo suštinu današnje znanosti i umjetnosti liderstva: Na koji se način nositi sa kriznim situacijama i lomovima postojeće strukture i infrastrukture? Navedeno pitanje se ne odnosi samo na katastrofične situacije već i na sve ostale situacije iz područja liderstva i menadžmenta kada nam znanje o tome što je u prošlosti funkcioniralo ne može pomoći da se snađemo u trenutnoj situaciji. Situacija se dodatno komplicira kada u krizi ili određenoj izazovnoj situaciji sudjeluje više dionika iz različitih institucija ili organizacija.

Autorica Tracy Houston ističe dva načina za poboljšanje performansi SFM-a: razvoj minimalističkih struktura koje potiču i podržavaju samo-organizaciju te uvježbavanje novih vještina na individualnoj i kolektivnoj razini. Pri tome U-proces služi kao svojevrsan okvir za testiranje ideje po kojoj nam tehnike improvizacije iz scenske umjetnosti mogu poslužiti prilikom uvježbavanja novih vještina u pripremi za krizne situacije. One nas također mogu podučiti ne hijerarhijskom liderstvu, decentraliziranom i fleksibilnom.

Proces učenja uglavnom se temelji na "Kolbovom ciklusu učenja" koji sugerira da se učenje treba temeljiti na reflektiranju o iskustvima prošlosti. Međutim, u kriznim situacijama takav pristup obično ne funkcionira. Odluke se moraju donijeti odmah i na licu mjesta; aktivnosti se obično moraju oslanjati na intuiciju jer pouzdani set podataka koji bi pomogao u njihovom izvođenju ne postoji. Iskustvo koje sam stekao kroz suradnju sa različitim grupama lidera, iz različitih sektora i industrija, govori mi da se ljudi obično ne mogu nositi sa trenutnim izazovima isključivo oslanjanjem na iskustava prošlosti. To me je navelo na traganje za dubljim procesom učenja koji bi se temeljio na svjesnosti o "onome što nastaje" radije negoli na iskustvu iz prošlosti. Stoga sam učenje utemeljeno na "budućnosti u nastajanju" nazvao "Prisustvo". Prisustvo je novi pojam koji je iskovan iz druga dva pojma, "sadašnjost" i "naslućivanje". Odnosi se dakle na proces naslućivanja i dovođenja u sadašnjost najvećeg mogućeg potencijala budućnosti - koja se ostvaruje kroz naše aktivnosti. 

Temeljna ideja U-procesa i prisustva je učenje, ali ovoga puta učenje iz "budućnosti u nastajanju". Umjetnički rad najbolji je primjer za navedeno, a taj se rad može sagledati iz najmanje tri perspektive. Možemo se usredotočiti na rezultate kreativnog procesa - npr. na sliku; možemo se usredotočiti na sam proces slikanja; ili pak možemo promatrati umjetnika kako stoji ispred praznog platna. Drugim riječima, umjetničko djelo možemo promatrati nakon što je nastalo (stvar), tijekom stvaranja (proces) ili prije nego što započne sam čin stvaranja (prazno slikarsko platno).

Podržavanje adaptibilnosti i inovativnosti putem SFM-a

Tracy Huston

U kompaniji Nissan već se duže vrijeme bavimo istraživanjem različitih metoda koje bi mogle pomoći, kako pojedincima tako i timovima, kvalitetnije reagirati u uvjetima stalnih promjena i neizvjesnosti. Cilj nam je "neprestano unapređivati kolektivnu sposobnost kreiranja željene budućnosti." Predviđeni ciljevi našeg rada odnose se prije svega na uvećanje sposobnosti prilagodbe novi

pročitaj...