Iako organizacije koje sudjeluju u kriznim operacijama dosta dobro funkcioniraju unutar vlastitih hijerarhijskih struktura, analiza aktivnosti reakcija na katastrofe otkriva da je suradnja među njima često neučinkovita ili da je uopće nema.
Prilagođavanje na iznenadnu katastrofu samo je jedan od primjera situacije u kojoj više organizacija zajednički mora odgovoriti na zajednički izazov; SFM se također pojavljuju u mnogim drugim prilikama - uvijek kada unakrsno povezani timovi, sektori ili čitave organizacije moraju poduzeti neki oblik "koordinirane akcije" kako bi odgovorili na novi, nepoznati izazov i nekako stvorili inovaciju koja će im zatim osigurati uspješno rješenje. Stoga je ključno pitanje za lidere Nissan-a ali i članove SoL zajednice sljedeće: "Što možemo naučiti iz alternativnih struktura i stilova liderstva razvijenih unutar SFM-a kako bi kreirali adaptivne, inovativne i koordinirane aktivnosti unutar i izvan naših organizacija?"
Na temelju opsežnih istraživanja u NPS-u i unutar SoL zajednice, Poglavlje I. ovog teksta iznosi više hipoteza o pristupu SFM izazovima uz pomoć Teorije-U. Poglavlje II. se naslanja na istraživanja provedena u NPS-u i Nissanu o korištenju različitih koncepcija i metoda improvizacije u svrhu razvoja prilagodljivih, inovativnih i samo-organizirajućih struktura.
Tekst u cjelosti objavljen u qLife-u...
Članak "Podržavanje adaptibilnosti i inovativnosti putem spontano formiranih mreža" istražuje samo suštinu današnje znanosti i umjetnosti liderstva: Na koji se način nositi sa kriznim situacijama i lomovima postojeće strukture i infrastrukture? Navedeno pitanje se ne odnosi samo na katastrofične situacije već i na sve ostale situacije iz područja liderstva i menadžmenta kad