Osobna vizija je konkretna, jasno prepoznatljiva, specifična slika željene budućnosti koju nastojimo dostići. Iako se možda čini nevažnim, bitno je naglasiti da viziju treba usmjeriti na “ono što želimo” a ne na “ono što ne želimo” budući da mnogi ljudi rade suprotno defi nirajući svoju osobnu viziju u obliku želje da se nečega otarase, primjerice financijskih dugova, dosadnog posla, napornog šefa, nuklearnog naoružanja ili bilo kojeg drugog problema. Kvalitetna vizija uvijek je usmjerena na ishod, a ne na proces, pa je stoga posebno važno zapamtiti da put do njezina ostvarenja često nije odmah očigledan već se obično kasnije otkriva zahtijevajući od pojedinca hrabrost, usmjerenost, održavanje kreativne orijentacije, povjerenje u prirodni proces promjene i povjerenje u vlastitu intuitivnu sposobnost prilagođavanja i učenja. Nažalost, sve navedeno mnogim je ljudima prevelik izazov pa zato prožive život a da nikada ne iskuse magičnost tog procesa.

Temeljna svrha ili razlog postojanja druga je važna kategorija discipline osobnog usavršavanja. Svaki sustav, neovisno o tome radi li se o mehaničkim, biološkim ili organizacijskim sustavima, posjeduje svoju temeljnu svrhu ili razlog postojanja. Za razliku od vizije, svrha nije nešto što se kreira. Svrhu otkrivamo dok pozorno pratimo što je to što nas ispunjava i čini život sretnim i radosnim. Kontinuirano produbljivanje svjesnosti o toj svrsi dok se tijekom vremena razvija velika je zadaća svakog pojedinca u ovom životu.

Posvećenost istini posebno je značajna kategorija koja se bavi pročišćavanjem perceptivnih leća kako bi iskreno sagledali stvarnost u kojoj živimo budući da je precizan i pronicljiv uvid u trenutačnu stvarnost važan koliko i jasna vizija. Na žalost, ljudi ovdje često nailaze na velike probleme jer se radije oslanjaju na svoje mentalne projekcije o stvarnosti, na svoju zamišljenu sliku, nego na istinu koja dolazi iz njihove nutrine.

Ljudi se češće oslanjaju na svoje unaprijed stvorene ideje o stvarnosti nego na ono što se nalazi tu, pred njihovim očima. Umjesto da hrabro odgovore na poziv istine njihovog srca oni u strahu od promjene uvijek iznova pronalaze nove razloge da to ne učine. To su pravi uzroci tolikog nezadovoljstva i neispunjenosti u današnjem svijetu. Uspješni ljudi i luzeri razlikuju se samo u jednom: prvi su se odazvali pozivu svoje nutrine, ma kako on opasan u prvom trenutku bio, a drugi nisu jer su sami sebe uvjerili kako je ostati u ‘zoni ugodnosti’ za njih mnogo bolje rješenje. Na njihovu žalost, životna istina prije ili kasnije uvijek ih sustigne... Osobni izbori određuju ljudske sudbine, a ne životne (ne)prilike kako se uobičajeno misli!

Ugodno čitanje!