Kad osobni razvoj zastrani

Ivan Miljan Ivan Miljan, poslovni savjetnik, programski direktor ISOD - Integral School of Organization Development.

 

Jeste li zadovoljni sa svojim životom? Sa sobom? Sa svojim odnosima? Ako jeste, ne morate dalje čitati. Ako se nešto promijeni, možda se poželite vratiti na ovaj tekst. Ako ne - savršeno. Ne forsirajte razvoj radi razvoja. Postoje u životu razdoblja razvoja i razdoblja odmora. Ako ste u ciklusu odmora, uživajte u miru, radosti i ljubavi koju osjećate i pokušajte to prenijeti na druge ljude. Ovaj broj qLife-a dat će vam neke odgovore na pitanje što bi osobni razvoj mogao biti. Ovaj članak dat će odgovor na pitanje što osobni razvoj zasigurno - nije. Razvoj može zastraniti u sedam tipičnih smjerova ili faza.

Faza I: Osobni što?

Prvu fazu čine ljudi koji su tu na Zemlji zato jer su tu. Na Zemlji. Jedu, piju, rade, grade, idu na utakmice, u kina... sve što i svi mi, ali bez da im na pamet padne pitanje: Zašto? Kao ime Lorda Voldemorta iz priče o malom čarobnjaku - to se pitanje jednostavno ne spominje. Ne znaju točno zašto, ali od toga ništa dobro. Prizivanje tog pitanja je problematično iz niza nebitnih razloga. Filozofi ranje i gubljenje vremena je možda najjači od svih.

Faza II: Kad bi se bar svi razvijali...

Radio sam u različitim organizacijama sa stotinama ljudi radionice usmjerene na osobni razvoj. Znate li što ljudi najčešće pitaju kada krenu raditi na sebi? Pitaju: “Kada će naši šefovi proći ovaj trening?” Ne čine to zato što im silno žele dobro, da nauče više o sebi i o svojim odnosima. Bazično, većina nas očekuje i priželjkuje da se oni promijene. Jer problem je u njima, tamo vani, u drugima. Ti drugi ne moraju biti šefovi. Mogu biti kolege, političari, susjedi, prijatelji, roditelji, djeca - širok je izbor “onih drugih”. Oni su: nesposobni, netolerantni, ne znaju komunicirati, netaktični, dominantni, ego-triperi, uvlakači, beskrupulozni, itd, itd. Pa kad bi malo radili na sebi shvatili bi kolike su budale i onda bi se promijenili od srama i nelagode. Nakon toga svijet bi bio divno mjesto, krojeno ba po našoj mjeri. Na sreću ili na žalost (odaberite sami), svijet tako ne funkcionira. Već i vrapci na grani znaju da jedine osobe koje možemo promijeniti jesmo mi sami.

Nema kraja apstrakcijama koje okrivljujemo za svoje nezadovoljstvo. Osim drugih ljudi, tu su i institucije. Država je kriva. Vlada je kriva. Stranka je kriva. Opozicija je kriva. Krive nam mogu biti i društvene skupine. Ti penzioneri... Građevinari, pogotovo bankari. Ova djeca danas... Seljaci i njihovi zahtjevi. Ribari, trgovci, poduzetnici, korisnici.