Tko sam ja? Zašto postojim? Koja je moja svrha? Što je to što istinski želim stvoriti?
Poprilično izazovna pitanja za tako običnu priču, zar ne? Površno gledano, čak se i sama pitanja čine sasvim jednostavna. Stoga iznenađuje činjenica da mnogi ljudi (kao i mnogi leminzi) prožive svoje živote a da nikada o njima ne promisle. Što je doista tužno, budući da iz tih pitanja, kao što su Ema i Leni otkrili, izvire ogromna snaga i moć. I ne samo to. Samo promišljanje o njima pokrenut će u vama interesantne promjene. Zato krenite, počnite već sada, dok čitate retke ovog teksta. Dozvolite pitanjima da duboko urone u vaše misli. Razmislite o svojoj ulozi u svijetu i o svemu drugome što u vama budi osjećaje svrhovitosti i veselja.
Tko sam ja? Što je to što istinski želim stvoriti?
Život u desetoj brzini
Možete li usporediti svoj život s vožnjom bicikla? Primjerice, sobnog bicikla s 10 brzina. Zamislite da je ispod sjedišta, na zadnjem kotaču, spojen strujni generator. Okretanjem pedala pokreće se generator i proizvodi električna energija koja se zatim žicama provodi do žarulje. Zamislite da ste okruženi mnoštvom drugih ljudi na istim napravama. Pozornim promatranjem tog nepreglednog mnoštva primjećujete doista čudan fenomen. Naime, većina biciklista bjesomučno pedalira u prvoj brzini, potpuno iscrpljeni, a oko sebe šire tek slabo, treptavo svijetlo. Drugi se malo manje muče te još uvijek žustro pedalirajući stvaraju dovoljnu količinu energije za proizvodnju ugodnog, ravnomjernog osvjetljenja. Na kraju primjećujete i treću, najmanju skupinu biciklista koji se bez ikakvog napora voze u desetoj brzini hraneći tako energijom čitavu kuću, susjedstvo, možda čak i grad.
Zapitajte se:
- Zašto neki ljudi ulažu mnogo energije i pri tome ostvaruju slabe rezultate?
- Ako vožnja u desetoj brzini predstavlja metaforičko poželjno stanje, zašto svi biciklisti ne voze u toj brzini? Po čemu se jedni razlikuju od drugih?
- Kakav ste vi biciklist?
Dilema malog leminga priča je o osobnom usavršavanju - o sposobnosti konzistentnog dostizanja rezultata do kojih nam je istinski stalo - učinkovito i uz što manje napora. Riječju, radi se o priči koja opisuje život u desetoj brzini. Praktikanti discipline osobnog usavršavanja kontinuirano si pojašnjavaju osobni osjećaj jedinstvenog doprinosa svijetu, rastu i razvijaju se, te namjerno ili slučajno, ostvaruju željene rezultate kojima uzdižu ljude i svijet oko sebe.
Zašto je jednostavnije plivati niz struju? Tekst pred vama podsjetio me je na jedan od prvih ozbiljnih razgovora s ocem u osnovnoj školi, nakon što bih iz neiskustva ili nepromišljenosti napravio neku vratolomiju ili nepodopštinu. Kao da je jučer bilo sjećam se da mi je govorio: “Marko, ako dečki iz tvog razreda kažu da će skočiti s prozora na 1. katu &sca