Jeste li zadovoljni sa svojim životom? Sa sobom? Sa svojim odnosima? Ako jeste, ne morate dalje čitati. Ako se nešto promijeni, možda se poželite vratiti na ovaj tekst. Ako ne - savršeno. Ne forsirajte razvoj radi razvoja. Postoje u životu razdoblja razvoja i razdoblja odmora. Ako ste u ciklusu odmora, uživajte u miru, radosti i ljubavi koju osjećate i pokušajte to prenijeti na druge ljude. Ovaj broj qLife-a dat će vam neke odgovore na pitanje što bi osobni razvoj mogao biti. Ovaj članak dat će odgovor na pitanje što osobni razvoj zasigurno - nije. Razvoj može zastraniti u sedam tipičnih smjerova ili faza.
Faza I: Osobni što?
Prvu fazu čine ljudi koji su tu na Zemlji zato jer su tu. Na Zemlji. Jedu, piju, rade, grade, idu na utakmice, u kina... sve što i svi mi, ali bez da im na pamet padne pitanje: Zašto? Kao ime Lorda Voldemorta iz priče o malom čarobnjaku - to se pitanje jednostavno ne spominje. Ne znaju točno zašto, ali od toga ništa dobro. Prizivanje tog pitanja je problematično iz niza nebitnih razloga. Filozofi ranje i gubljenje vremena je možda najjači od svih.
Faza II: Kad bi se bar svi razvijali...
Radio sam u različitim organizacijama sa stotinama ljudi radionice usmjerene na osobni razvoj. Znate li što ljudi najčešće pitaju kada krenu raditi na sebi? Pitaju: “Kada će naši šefovi proći ovaj trening?” Ne čine to zato što im silno žele dobro, da nauče više o sebi i o svojim odnosima. Bazično, većina nas očekuje i priželjkuje da se oni promijene. Jer problem je u njima, tamo vani, u drugima. Ti drugi ne moraju biti šefovi. Mogu biti kolege, političari, susjedi, prijatelji, roditelji, djeca - širok je izbor “onih drugih”. Oni su: nesposobni, netolerantni, ne znaju komunicirati, netaktični, dominantni, ego-triperi, uvlakači, beskrupulozni, itd, itd. Pa kad bi malo radili na sebi shvatili bi kolike su budale i onda bi se promijenili od srama i nelagode. Nakon toga svijet bi bio divno mjesto, krojeno ba po našoj mjeri. Na sreću ili na žalost (odaberite sami), svijet tako ne funkcionira. Već i vrapci na grani znaju da jedine osobe koje možemo promijeniti jesmo mi sami.
Nema kraja apstrakcijama koje okrivljujemo za svoje nezadovoljstvo. Osim drugih ljudi, tu su i institucije. Država je kriva. Vlada je kriva. Stranka je kriva. Opozicija je kriva. Krive nam mogu biti i društvene skupine. Ti penzioneri... Građevinari, pogotovo bankari. Ova djeca danas... Seljaci i njihovi zahtjevi. Ribari, trgovci, poduzetnici, korisnici.