Ili apstrakcije još višeg reda: ova zemlja, svijet u kojem živimo, ovo doba, ovakva civilizacija, nove generacije, nelikvidnost, svjetska ekonomska kriza. Ništa od toga ne možemo promijeniti. A u isto vrijeme, sve to možemo promijeniti - odmah. Sada. Možda ne možete promijeniti svoju povijest, okruženje u kojem živite i događaje u vašem životu, ali sigurno možete promijeniti svoj doživljaj svega toga. Victor Frankl, autor knjige Čovjekova potraga za smislom, preživio je okrutne strahote i poniženja Auschwitza i prenio nam snažnu i autentičnu poruku: “...čovjeku je moguće oduzeti sve osim jedne stvari, posljednj od ljudskih sloboda: izbor vlastitoga stava u bilo kojim okolnostima”.

Poznajem zdrave visokoobrazovane ljude, sa zdravom djecom i supružnicima. Ljude koji imaju dva auta, vlastitu kuću ili stan (neki čak i dva), vikendicu na moru, zimi skijaju u Italiji ili Austriji, nose brendiranu odjeću i obuću a istovremeno su depresivni, nesretni sa svojim životom, društvom i svijetom u kojem žive. Neki od njih su visoko pozicionirani menadžeri, neki poduzetnici. Žive usamljen život u svojem otuđenom svijetu, trčeći mrtvu trku, “rat race”. Zašto? Jer su drugi katastrofa i nikako da se promijene.

Faza III: Intelektualni cinici

Intelektualci su najsloženiji kritičari, često cinici prepametni za vlastito dobro. Stavove koji ih čine nesretnima znat će vrlo rječito argumentirati: kako je to, zašto je to tako i zašto ima vrlo malo nade da se tu nešto promijeni.



Tekst je u cjelosti objavljen u novom broju qLife-a...