Kakav je splet ove palete ponašanja u obitelji klijenta? Jesu li naglašeno kruti i bliski - što često dovodi do gušenja sposobnosti ljudi i slabostima u osmišljavanju kreativnih strategija onda kada su ovakva rješenja najpotrebnija – u stresnim vremenima? Ili jednako teško: jesu li pretjerano međusobno daleki i kaotični – što prije svega otežava zajedništvo a čak i kada se svi sastanu nemogućim postaje ostvariti konsenzus oko teme sastanka, a kamoli rješenja. Tu postoje i druge varijacije.

Jednom kada je obitelj otkrila vlastiti posebni obrazac ponašanja tada može započeti razgovarati o jakostima koje taj obrazac ili dinamika obitelji donose te o slabostima koje je isti uzrokovao njima osobno i njihovom biznisu. Iznova valja naglasiti da određeni stupanj informiranog razumijevanja često dovodi do odmrzavanja stavova, otvaranja ljudi da pokušaju s drugačijim alternativnim ponašanjima koja mogu biti učinkovitija budući da su im za razrješenje sadašnjeg problema odani svi članovi obitelji. To je cilj rada s poslovnim klijentima iz obiteljskih tvrtki u teškoćama.

Naravno, ovdje su opisane samo krajnosti palete ponašanja. Većina obitelji se ponaša manje ekstremno, negdje unutar tih krajnosti, uz sklonost većem priklanjanju jednom ili drugom ekstremu. Jednom uočena, ova se ponašanja mogu pažljivo i u malim koracima povesti prema ravnotežnom centru između obje krajnosti. Tako se članovima obitelji koji uobičajeno koriste kruta ponašanja može pomoći da testiraju elastičnije pristupe rješavanju problema a obiteljima sklonim kaotičnom ponašanju da koriste više strukturiran pristup. "Normalnim" se rasponom ponašanja smatra onaj koji ne sadrži oba ekstrema ovog tipa. "Normalno" ne isključuje stres i napor – no označava da obitelj vjerojatno posjeduje resurse za upravljanje izazovnim situacijama (katkad i uz pomoć savjetnika/voditelja), da je sposobna učiti kroz iskustvo i da to učenje koristi u budućnosti.

Dobar primjer obiteljskog ponašanja na djelu se često može vidjeti kod stavova koji se pojave tijekom diskusije na temu dobrog funkcioniranja kolegija direktora ili uvođenja novih upravljačkih struktura u obiteljski poslovni sistem.

Primjerice, kruto obiteljsko ponašanje u biznisu moguće je zamijetiti u situacijama kada članovi obitelji odbijaju u krug direktora imenovati djelatnike izvan obiteljskog kruga, često iz straha da postojeći sustav ne bude kritiziran ili zbog bojazni od promjene ravnoteže snaga. Umjesto da navode zašto je to "krivo" mnogo je bolje klijenta podsjetiti o tome što su naučili o slabostima krutog stava i prednostima elastičnijih rješenja. Možda u obliku ne-izvršnog menadžera sa zadatkom da predoči svoje viđenje rješavane situacije. Jednom kada uvidi da je to izvedivo, u obitelji raste povjerenje i lakše prihvaćaju prijedloge i o drugim pitanjima.

Slično tome, mnogi obiteljski biznisi nemaju kolegij direktora ni bilo kakav opis takve upravljačke strukture – i tako gledate istu listu imena iz obitelji, vlasnika i direktora. A oni se nalaze u poziciji da u osnovi upravljaju kaosom koji je katkada "kostimiran" u dobronamjernu diktaturu. Umjesto da inzistiramo na logici (pa čak i zakonskim formama) uvođenja kolegija ili višečlane uprave, bolje je obitelj podsjetiti na njezinu već uočenu sklonost za patnjom radi izbjegavanja uvođenja takve upravljačke strukture. Rješenje može uključiti istraživanje prikladnosti neke vrste strategijskih sastanaka koji mogu pomoći i obitelji i njezinom biznisu, bez straha od gubitka kontrole nad korištenjem njihovog vremena i moći u odlučivanju.