Postoje trenuci u kojima osjećate kako će vam ono što slijedi promijeniti život. Kreirajmo jedan od tih trenutaka. Osjetite uzbuđenje. Zažmirite na tren. Zaplešimo!
Sistemske konstelacije u procesu osobnog i organizacijskog rasta: Postoji li čarobni štapić?
Kad bi vam netko kome bezrezervno vjerujete ili ga možda ludo volite rekao da imate svoj vlastiti čarobni štapić kojeg samo trebate početi koristiti, što biste mu odgovorili? U slučaju zdrave pameti, narodski rečeno, odgovor bi vjerojatno glasio: "Jel' u paketu sa štapićem ide i dobra vila gratis?" Naravno da je tako. Paradigme "ma znam sve" i "nahrani pse i ništa ne diraj" možda su sasvim solidno funkcionirale u nekim drugim vremenima. Tržište je gutalo više manje sve, svi su bili na valu i neki dublji uvidi koji ionako samo oduzimaju vrijeme i pažnju nisu bili prepoznati u našem tranzicijskom poslovnom miljeu. "No sad, scena je ovamo i ja stojim sam s prazninom svuda oko sebe," rekao bi pjesnik. Ipak, pobjednici podignite ruku da zajedno napišemo priču o uspjehu. Gubitnici, podignite ruku i vi da zajedno napišemo priču o neuspjehu. Obadvije su važne u ovom našem svijetu dualnosti. Važne, jer kroz njih učimo. Jer u tom trenu načas izlazimo iz poznate stvarnosti i dopuštamo sebi da sami sebe iznenadimo. Na taj dio ja puštam suzu niz obraz i osjećam trnce u prsima. Taj čin me ispunjava ponosom jer sam dio zajednice ljudskih bića koja se usuđuju pobijediti sebe.
Sve do nedavno ljudi su vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Danas još uvijek vjeruju da je fizička stvarnost određena isključivo slučajnošću, srećom, sudbinom i onim drugim akrobatskim izrekama koje smo slušali kao djeca. Šipak! Zašto kamen pada na tlo kada ga ispustite iz ruke? Pa vjerojatno zato jer ima sreće. Molim?! Možda ipak zato jer je podložan zakonu djelovanja sile teže. To, vjerujem, znate odavno. A znate li da postoje pravila koja su na prvi pogled nevidljiva? Što je s ljudima, njihovim međusobnim odnosima, sistemima koje kreiraju, zajednicama, tvrtkama, poduzećima...? Prema kojim univerzalnim zakonima takve "organizacije" funkcioniraju? Postoje li neki principi prema kojima se možemo ravnati kako bi olakšali i unaprijedili naše djelovanje? Siguran sam da ste ih uočili tijekom vašeg života i karijere.
Pogledajte na trenutak kroz prozor. Ukoliko se nalazite na pogodnom mjestu vidjet ćete drvo, grm, livadu makar. Ako niste, pronađite dobro mjesto, uvedite biljke u svoj život ili obrnuto jer one nam pokazuju i čine za nas mnogo više nego što na prvi pogled vidimo. A obično, naravno, vidimo samo ono što je vidljivo. Tomu služe oči. Zvuči logično i naša lijeva polovica mozga potpuno podržava takav pristup. Logički um sasvim je zadovoljan. No biljka ima i korijen kojeg ne vidimo, ne čujemo, ne možemo ga opipati, omirisati ili kušati. On postoji bez obzira na nas, korijen je tu i služi biljci. On jest biljka. I mi sami znamo i vjerujemo da je tako iz našeg iskustva jer smo kao manji ili veći zasigurno iščupali poneki cvijetak koji nam je, na maminu žalost, s korijenom ostao u ruci. (Mrkve se ovdje definitivno ne računaju!)