Ljudi i njihove zajednice funkcioniraju po unaprijed definiranim zakonima jer su neodvojivi dio prirode, a time i univerzuma. Koliko bi vam lakše bilo kad biste te zakone doista mogli uvidjeti i osvijestiti na isti način kao što ste svjesni sile teže i kamena koji, nakon što je pušten iz ruke, pada na tlo? Upravo iz tog razloga obično ne izlazite kroz prozor s četvrtog kata. Radi toga što ste svjesni posljedica i svega onoga što znate da Vas čeka u slučaju takvog izbora. Dobra je stvar po vaše zdravlje što ste posljedice sile teže savladali relativno brzo nakon rođenja. Nadalje, one su ujedno i dobar dio našeg naslijeđa, a i danas ih uočavamo trenutno. Loša je ta što na isti način nismo osvijestili kako djeluju posljedice odluka koje uključuju odnose s drugim ljudima s kojima živimo i surađujemo. Jer odnosi jesu sistem. Sigurno primjećujete da je stvar i u percepciji vremena kojeg ravnamo isključivo po sebi te onome što najčešće vidimo. Također, zabludu stvaraju i situacije čije posljedice ne uočavamo trenutno ili u kratkom vremenskom intervalu pa one za nas praktički na postoje i rijetko ih povezujemo s uzrokom. Bez obzira na to one su prisutne i djeluju kroz prostor i vrijeme, godinama, desetljećima, a ponekad čak i stoljećima.

Zasigurno znate da zrnce vjere veličine sjemenke gorušice pokreće planine, ali u ovom trenu vjerojatno se pitate: "Kako da ja to, k vragu, vidim". Jer kad bi bilo moguće nevidljivo učiniti vidljivim tada bi uistinu bilo jednostavno ne podleći zabludi vremena, shvatiti na prvi pogled razdvojene posljedice i uzroke, uočiti što sve čini cjelinu, razumjeti da postoji princip prema kojem funkcioniraju ljudi, njihovi odnosi i zajednice i da postoji čarobni štapić te da je sve posve jednostavno baš kao u slučaju kamena koji pada na tlo. Da li je to istina?

Zamislite da vas je netko stavio u zamračenu sobu u kojoj ne vidite prst pred nosom i da, k tomu još, ništa ne čujete. I nemate pojma da li je tamo još netko osim vas, kako soba izgleda, što se sve unutra nalazi te gdje su smještena vrata kroz koja biste eventualno mogli izaći. Ne znate ništa jer ne vidite oko sebe i ništa ne čujete. I dok tako stojite u potpunom mraku i tišini nekako uspijete upaliti svjetlo i uključiti zvuk. Odjednom sve postaje jasno. Prepoznatljivo. Postajete svjesni sebe i svega uokolo bez da vam itko drugi govori što, kako i gdje. Sami stječete uvid u vaš svijet, što je ključno jer s time nastavljate dalje. Tada stvarnost izgleda drugačije, s više smisla, osjećate se kompetentno, neometano se krećete, sigurni ste u sebe i druge. Drugim riječima, vaš svijet postaje potpun, cjelovit, sveobuhvatan te na određeni način iscijeljen. Upravo je to analogija djelovanja sistemskih konstelacija. Omogućuju vam da vidite ono što na prvi pogled nije vidljivo i prepoznatljivo. I da ne zaboravim… dobra vila ipak ide gratis uz ovaj štapić. Više o tome nakon reklama.