Korisno je imati na umu sljedeće principe radeći sa menadžment konstelacijama:
• vodite ih jednostavno i kratko
• koristite rječnik sudionika
• smanjite kompleksnost, pojasnite probleme i moguće dobre rezultate
• ne postavljajte predstavnika za osobu, koristite apstraktne elemente kao što su funkcije, konfigurirajuće sile i procesi na primjer


"Žamor" o šutljivom znanju

Klasično upravljanje znanjem fokusira se prvenstveno na eksplicitno znanje: na znajući to i na teoretsko znanje. Ishod je velika kompilacija podataka, što nije put ka pojašnjavanju izuzetno kompleksnih situacija. Mnoštvo podataka uobičajeno samo podržava kompleksnost; i smanjuje pouzdanost. Proučavajući goleme količine podataka menadžeri gube osjećaj za cjelinu te nepogrešivi instinkt za poduzimanje dobrih stvari.

Čineći to, menadžeri gube vještine i kompetencije koje su stečene kroz iskustvo što čini temelje istinite ekspertize. Nije tako jednostavno prevesti složeno znanje u skup digitalnih podataka. Ta vrsta znanja opire se kontroli bilo kakvog upravljanja. Michael Polanyi nazvao je takvo znanje šutljivo znanje.

Michael Polanyi je po prvi put koristio termin "šutljivo znanje" u svojoj teoriji odvojene kognitivne percepcije. Zaključio je da inteligencija već postoji u praksi. Praksom ne upravlja neka vanjska pojava koja samostalno posjeduje inteligenciju. To je, na primjer, situacija u kojoj glava ne kontrolira ruku što uzima vilicu. Ruka hvata vilicu na samo-regulirajući način. Kompleksna aktivnost koordinacije usklađena s namjerom djeluje bez potrebe za intelektom. Michael Polanyi naziva ove aktivnosti "implicitno znanje". To znanje nam prirodno stoji na raspolaganju ali nismo razvili njegovo konceptualno razumijevanje. Trenutak u kojem to postaje očito jest kada nas konkretno pitanje "što" i "kako točno" ostavlja bez riječi. Čini se očito da "možemo znati više nego možemo izreći" (Polanyi, p.4). U svojoj teoriji Polanyi je bio usredotočen prvenstveno na individualno znanje. Pojam "implicitno znanje" nije odigrao veliku ulogu u njegovom radu.

U značajnom doprinosu upravljanja znanjem Ikuijro Nonake i Hirotaka Takeuchija središnju ulogu zauzima koncept implicitnog znanja. U njihovom klasičnom djelu The Knowledge Creating Company, međuodnos implicitnog i eksplicitnog znanja je važan subjekt na putu traženja odgovora na pitanje kako će znanje biti kreirano u poduzećima. "Definitivno je važno znati kako poduzeća razvijaju nove proizvode, metode i strukture. Ali i dalje važnije ostaje pitanje kako poduzeća kreiraju znanje."