Jedna od velikih dobrobiti konstelacijskog rada je pojašnjavanje mehanizama koji su iskustveno prepoznati kao blokade u procesu implementacije. Često se formalne procedure strateškog plana doimaju neusklađeno ili u kontradikciji s osnovnim "gramatičkim" ili kulturnim normama organizacije. Tada proces promjena uvijek uzrokuje probleme. U tom slučaju pristup osnovnim pravilima, drugim riječima, šutljivom znanju organizacije dostupnom putem sistemskih konstelacije puno pomaže. U takvoj diskusiji rađa se novo razumijevanje blokada. Konstelacijski rad je u mnogo slučajeva pokazao da u osnovi neke poteškoće zapravo leži resurs za pomoć.

Nadalje, menadžment konstelacije moguće je integrirati u teoretski okvir Clausa Otta Scharmera, profesora na američkom sveučilištu MIT. Sa svojim U-procesom osmislio je novi model za organizacijsko učenje. Navedeni proces jest poziv na primjenu konstelacijskog rada. On piše: "Za uspješno poslovanje u ovom novom poslovnom okruženju, poslovni lideri trebaju savladati nove sposobnosti: Sposobnosti za osjetiti, odrediti i utjeloviti budućnost koja nastaje." Ovom rečenicom aludira se na sistemske konstelacije. I u biti, na nivou zamišljanja i primarnog znanja, konstelacijski rad daje pristup tom znanju što se naziva šutljivo znanje.
Ono na što sam pokušao ukazati je sljedeće: praktičari i teoretičari se često pozivaju na šutljivo znanje. Konstelacijski rad je metoda broj jedan za vizualizaciju ovog fenomena.