Jedna od velikih dobrobiti konstelacijskog rada je pojašnjavanje mehanizama koji su iskustveno prepoznati kao blokade u procesu implementacije. ďż˝esto se formalne procedure strateškog plana doimaju neusklaďż˝eno ili u kontradikciji s osnovnim "gramatiďż˝kim" ili kulturnim normama organizacije. Tada proces promjena uvijek uzrokuje probleme. U tom sluďż˝aju pristup osnovnim pravilima, drugim rijeďż˝ima, šutljivom znanju organizacije dostupnom putem sistemskih konstelacije puno pomaďż˝e. U takvoj diskusiji raďż˝a se novo razumijevanje blokada. Konstelacijski rad je u mnogo sluďż˝ajeva pokazao da u osnovi neke poteškoďż˝e zapravo leďż˝i resurs za pomoďż˝.

Nadalje, menadďż˝ment konstelacije moguďż˝e je integrirati u teoretski okvir Clausa Otta Scharmera, profesora na ameriďż˝kom sveuďż˝ilištu MIT. Sa svojim U-procesom osmislio je novi model za organizacijsko uďż˝enje. Navedeni proces jest poziv na primjenu konstelacijskog rada. On piše: "Za uspješno poslovanje u ovom novom poslovnom okruďż˝enju, poslovni lideri trebaju savladati nove sposobnosti: Sposobnosti za osjetiti, odrediti i utjeloviti buduďż˝nost koja nastaje." Ovom reďż˝enicom aludira se na sistemske konstelacije. I u biti, na nivou zamišljanja i primarnog znanja, konstelacijski rad daje pristup tom znanju što se naziva šutljivo znanje.
Ono na što sam pokušao ukazati je sljedeďż˝e: praktiďż˝ari i teoretiďż˝ari se ďż˝esto pozivaju na šutljivo znanje. Konstelacijski rad je metoda broj jedan za vizualizaciju ovog fenomena.