Radi čega vam klijenti dolaze?
Dođe li klijent sa željom da radi na osobnom problemu, načini na koje je dotada pokušavao riješiti problem nisu bili uspješni. To znači da nešto bitno još uvijek nije bilo u potpunosti spoznato. Sistemski pogled donosi novi kut gledanja, novi aspekt koji se nije mogao otkriti promatranjem samo individualne osobe. Ego koji dobro funkcionira nije dovoljan.
Isto tako, s novim se klijentima volim upustiti u sistemsko istraživanje budući da to može donijeti trenutačne i vrlo duboke odgovore. Stoga, s izuzetkom vrlo malog broja ljudi, svi su moji klijenti iznimno pozitivno reagirali na taj pristup, na taj širi i kompleksniji pogled.
Klijent često može reći nešto poput: “Živim s tim simptomom i želim ga se riješiti. Znam da je i moja majka patila od toga i ne želim to prenijeti na svoju kćer. Kako mogu prekinuti taj obrazac? Kako mogu pomoći svojoj obitelji?”
Budući da smo mi srž svojeg sistema, naše razmišljanje, ponašanje i postojanje ne izražava samo naš osobni život, nego i osjećaje, ponašanje i život sistema. Kada klijent ima neki simptom, to znači da nešto, neki oblik ponašanja, neki osjećaj ili obrazac reagiranja u ovom trenutku nema smisla. Kada nismo u stanju riješiti problem osobnim resursima koji su nam trenutačno dostupni, moramo proširiti kontekst da bismo razumjeli simptome i pronašli resurse koji će nam pomoći da izazovemo promjenu.
Pitanje je – kada, gdje i za koga bi taj simptom ili obrazac imao smisla?
Primate pozive da diljem svijeta podučavate i osposobljavate. Kakav je to osjećaj?
Svaka kultura, svaki narod ima vlastite povijesne silnice. Kao posljedica određenih iskustava i trauma, u svakoj se kulturi javljaju posebni simptomi i pitanja. A budući da su konstelacije oruđe za istraživanje sistemskih struktura, možemo ih primijeniti i na teme koje nisu usko osobne, na dijagnosticiranje drugih vrsta sistema, u profesionalnom i organizacijskom kontekstu. Kada postoje procesi, proceduralna, administrativna ili organizacijska pitanja, konstelacije mogu poslužiti za istraživanje skrivenoga, nesvjesnoga ili nepoznatog konteksta koji utječe na sistem ili za istraživanje konteksta koji se zgusnuo u jedan simptom. Počinje s osobnim, ali ima širu primjenu.
Što je u obitelji najvažnije?
Svi elementi obitelji trebaju biti uključeni i prepoznati kao vrijedni, nužni dijelovi sistema. Pripadanje obitelji nudi sigurnost i identitet. Kada postoji trauma ili dođe do susreta sa smrću, prednost dobiva potreba za kratkoročnim preživljavanjem. Primarne reakcije one su koje su prikladne i odgovaraju situaciji. Kada je trauma teška, može doći do raspada psihološke cjelovitosti jer unutarnji strukturni elementi gube vezu s cjelinom i nisu više u nju integrirani, zbog čega nastaju dugoročni sekundarni reaktivni obrasci. Ti “izgubljeni” elementi zapravo se nalaze na pogrešnom mjestu. Uglavnom izlaze na površinu i izražavaju se kao simptomi u vremenu, prostoru i okolnostima u koje se naizgled ne uklapaju. Bez obzira na to koliki je trud uložen da bi se ti elementi izbjegli, da bi se s njima izišlo na kraj ili da bi ih se isključilo, njihova će se neprisutnost uvijek osjećati. Da bi osoba i njezin sistem iznova funkcionirali kao cjelina, svi elementi trebaju biti nanovo integrirani u strukturu koja osigurava sigurnost i rast iznad takvih struktura.