Na koji način se osoba može pripremiti na razgovor s vama?

Za proces nije potrebna priprema. Kognitivno, izgovorene informacije o zbivanjima u obitelji mogu biti od koristi. S druge strane, vidimo da su se neki od tih događaja zbili toliko davno u prošlosti sistema da se više ne spominju u obiteljskim pričama. Ipak, još ih se uvijek može slijediti u fizičkome tijelu. Ljude doživljavamo kao holograme. Njihova tjelesna i psihološka prisutnost rezultat je sveukupne povijesti njihova života i života njihovih predaka. Stoga se sve informacije potrebne za rješenje problema nalaze u tom biću ispred nas, ako ih znamo iščitati.

Što je to „dobar rezultat“?

Kada je klijent zadovoljan.

Ipak, za mene kao psihoterapeutkinju, konstelacije ili bilo koji drugi proces psihoterapije uspješan je kada se pronađe odgovor na pitanje klijenta ili kada, dugoročno gledano, simptom nestane ili kada klijent doživi ili nauči nešto novo. To znači da je simptom ispunio svoju funkciju, prenio svoju poruku i sada se može povući.

Na koji način vam simptomi i tijelo pomažu u pronalaženju rješenja?

Najprije moram reći nešto o teoriji traume da bih mogla objasniti kako simptomi mogu dovesti do rješenja. Klijent je u dodiru sa svojim unutarnjim strukturama i na temelju njih iznova utjelovljuje obrazac iz prošlosti. Najjednostavniji odgovor bio bi taj da kada se tijelo nesvjesno opusti i spontano izdahne, što možemo primijetiti, njime više ne upravlja simpatički živčani sustav i možemo napraviti novi korak na putovanju oporavka.

Simpatički živčani sustav aktivira se za vrijeme akutne stresne reakcije koja nam pomaže u situacijama u kojima je potrebno brzo i snažno reagirati da bi se preživjelo. U tijelu je u stalnoj dinamičkoj ravnoteži s onime što se naziva parasimpatičkim živčanim sustavom koji upravlja dugoročnijim zadacima, primjerice, rastom kose, spavanjem, obnovom stanica, probavom hrane te kreativnošću i aktivnim sudjelovanjem u životu.

Kada smo pod stresom, upravljanje sustavom preuzima simpatički živčani sustav. Kada klijent, razmišljajući ili prisjećajući se, dođe u dodir s traumom, ulazi u traumatski trans i iznova proživljava tjelesne simptome traume ili reakciju na nju. Napetost koja nastaje možemo prepoznati po plitkom disanju visoko u grudima ili u zadržavanju daha. A u iznimno teškim slučajevima može se javiti podvojenost kada klijent izgubi kontakt sa stvarnošću.