Na koji na�in se osoba mo�e pripremiti na razgovor s vama?

Za proces nije potrebna priprema. Kognitivno, izgovorene informacije o zbivanjima u obitelji mogu biti od koristi. S druge strane, vidimo da su se neki od tih dogaďż˝aja zbili toliko davno u prošlosti sistema da se više ne spominju u obiteljskim priďż˝ama. Ipak, još ih se uvijek moďż˝e slijediti u fiziďż˝kome tijelu. Ljude doďż˝ivljavamo kao holograme. Njihova tjelesna i psihološka prisutnost rezultat je sveukupne povijesti njihova ďż˝ivota i ďż˝ivota njihovih predaka. Stoga se sve informacije potrebne za rješenje problema nalaze u tom biďż˝u ispred nas, ako ih znamo išďż˝itati.

Što je to „dobar rezultat“?

Kada je klijent zadovoljan.

Ipak, za mene kao psihoterapeutkinju, konstelacije ili bilo koji drugi proces psihoterapije uspješan je kada se pronaďż˝e odgovor na pitanje klijenta ili kada, dugoroďż˝no gledano, simptom nestane ili kada klijent doďż˝ivi ili nauďż˝i nešto novo. To znaďż˝i da je simptom ispunio svoju funkciju, prenio svoju poruku i sada se moďż˝e povuďż˝i.

Na koji naďż˝in vam simptomi i tijelo pomaďż˝u u pronalaďż˝enju rješenja?

Najprije moram reďż˝i nešto o teoriji traume da bih mogla objasniti kako simptomi mogu dovesti do rješenja. Klijent je u dodiru sa svojim unutarnjim strukturama i na temelju njih iznova utjelovljuje obrazac iz prošlosti. Najjednostavniji odgovor bio bi taj da kada se tijelo nesvjesno opusti i spontano izdahne, što moďż˝emo primijetiti, njime više ne upravlja simpatiďż˝ki ďż˝ivďż˝ani sustav i moďż˝emo napraviti novi korak na putovanju oporavka.

Simpatiďż˝ki ďż˝ivďż˝ani sustav aktivira se za vrijeme akutne stresne reakcije koja nam pomaďż˝e u situacijama u kojima je potrebno brzo i snaďż˝no reagirati da bi se preďż˝ivjelo. U tijelu je u stalnoj dinamiďż˝koj ravnoteďż˝i s onime što se naziva parasimpatiďż˝kim ďż˝ivďż˝anim sustavom koji upravlja dugoroďż˝nijim zadacima, primjerice, rastom kose, spavanjem, obnovom stanica, probavom hrane te kreativnošďż˝u i aktivnim sudjelovanjem u ďż˝ivotu.

Kada smo pod stresom, upravljanje sustavom preuzima simpatiďż˝ki ďż˝ivďż˝ani sustav. Kada klijent, razmišljajuďż˝i ili prisjeďż˝ajuďż˝i se, doďż˝e u dodir s traumom, ulazi u traumatski trans i iznova proďż˝ivljava tjelesne simptome traume ili reakciju na nju. Napetost koja nastaje moďż˝emo prepoznati po plitkom disanju visoko u grudima ili u zadrďż˝avanju daha. A u iznimno teškim sluďż˝ajevima moďż˝e se javiti podvojenost kada klijent izgubi kontakt sa stvarnošďż˝u.