To je stari obrazac reagiranja koji je tijelo steklo, često kroz vlastiti život, ali i sistemski. Kada se ravnoteža odvoji od trenutačnih potreba za preživljavanjem, tijelo klijenta se počinje kretati prema integraciji onoga što se dogodilo tijekom terapije. Kada tijelo primi novu informaciju bez napetosti, možemo krenuti dalje.
Ozbiljnost simptoma i stupanj reakcije u tijelu klijenta pokazatelji su intenziteta i trajanja početne traume. Moramo raditi polako i pažljivo da ne bismo iznova traumatizirali klijenta.
Slijeđenje i vođenje, te dvije radnje približavanja i povlačenja tempom koji klijent može slijediti – sada svjesno s novim resursima – to je umjetnost psihoterapije, da tako kažem.
Što su konstelacije?
Konstelacije su vrlo izravno oruđe. No i hipnoterapija, terapija dodirom, geštalt terapija, bihevioralna terapija i druge metode sadrže vrlo slične elemente. Izabire se predstavnik, simbol koji predstavlja neku osobu, događaj, emociju ili apstraktni element iz unutarnjeg svijeta klijenta. Klijent ne mora biti svjestan da je njegov unutarnji pogled samo jedna od mnogobrojnih mogućnosti. Klijentu se on čini kao jedina istina.
Unutarnje strukture klijenta eksternaliziramo pomoću predstavnika, sidara uzemljenja, simbola ili mentalno, i širimo kontekst sve dok svi nedostajući elementi sistema ne dobiju predstavnika. Klijent preko njih dolazi u dodir s pounutrenim inačicama ljudi ili događaja, a oni postaju svjesni svojih tjelesnih i emocionalnih reakcija na taj susret.
Za klijenta, biti dijelom tog procesa znači biti u stanju vidjeti svoj sistem iz nove perspektive i iznova pounutriti novu sliku s novim mogućnostima, osjećajući i gledajući novu sliku, novu prezentaciju potpunije strukture. To se čini još od šamanskih vremena, a u psihoterapiji već mnogo desetljeća, osobito u geštalt terapiji, ali i u drugim metodama.
Pod simptomima podrazumijevamo pokazatelje kompleksa koji još nisu bili prepoznati i integrirani. Kao da nam se kroz simptome sistem obraća da bi nas natjerao da ugledamo ono što žudi biti viđenim. Ta pretpostavka može biti potvrđena nestanu li simptomi nakon uključivanja prethodno isključenog elementa.