Povrijeđeni principi sistema

Ravnoteža davanja i primanja bila je snažno narušena. Direktor nije dovoljno priznavao trud suradnika, mjereno njihovim zalaganjem. Pod njegovim vodstvom zahtjevalo se veliko zalaganje, ali ostao je dužan za odgovarajuću kompenzaciju.
Pravo nekadašnjih suradnika i starog šefa na pripadnost poduzeću bilo je također povrijeđeno. Sve karike sistema i oni koji su dobili otkaz i oni koji su eventualno umrli, a bili su radnici poduzeća, moraju biti njegovi priznati pripadnici. Zato je bitno cijeniti njihov doprinos poduzeću. U ovom je slučaju to imalo posebnu težinu, jer su nekadašnji radnici bili žrtve koje su doprinijele preživljavanju drugih koji su ostali u sustavu poduzeća.

Niti poredak, odnosno prednost ranije priključenog radnika prema kasnijem (hijerarhijski poredak po vremenu rada u poduzeću) nije se uzimala u obzir. Mnogi suradnici su bili u poduzeću duže od direktora. Da bi se dobila njihova podrška, on je kod svog djelovanja i uspona trebao započeti od najzadnjeg mjesta. Drukčije rečeno, on je morao upotrijebiti unutarnji penjački konopac: po organizacijskom redu on je “velik”, ali po slijedu “mali” jer je došao kasnije od mnogih suradnika, dakle trebao je saslušati 'starije', uvažiti (što je dobro) i onda djelovati