U radu s konstelacijama unutar poslovnih sustava čini se da postoje neke granice koje definira sam poslovni sustav ili organizacija. Tko ili što se sve ubraja u poslovni sustav? Kako se mogu prepoznati spomenute granice? Kako se te granice mijenjaju da bi se dopustio rast/razvoj unutar sustava?

Prvo moramo definirati što čini sustav. Sustav čine dvije značajke: prvo, sustav kao cjelina ima različite osobine od sume osobina svih njegovih dijelova. Gužva ili zastoj saobraćaja na autoputu, neizazvan saobraćajnom nesrećom, nastao zato jer ima puno automobila, kreće se u drugom smjeru, unatrag, u odnosu na smjer kretanja pojedinačnih automobila. Zamislite da gledate zastoj prometa iz helikoptera: izgledat će kao stonoga koja se polagano kreće u jednom smjeru, dok se njezini pojedinačni elementi – automobili -od kojih se ona sastoji, kreću u suprotnom smjeru.

Druga značajka sustava je ta da je on uvijek dio šireg sustava. Prometni zastoj je povezan s radnim vremenom neke zemlje gdje to radno vrijeme diktira kada će u njemu biti gužve i zastoji.

U tom smislu nije jednostavno definirati granice poslovnog sustava: da li nabava/opskrba pripada sustavu? Kupci? Politika? No, zanimljivo je vidjeti kako ljudi u organizaciji postavljaju granice. Upravitelj jedne škole mi je rekao da on učenike ne promatra kao dio školskog sustava. Takvo poimanje imalo je trenutačni efekt koji se očitovao u štrajku učenika te škole. Možda je uzrok tomu upravo bio taj što su učenici osjećali kako se na njih ne gleda kao na sastavni dio školskog sustava! Na jednom prestižnom sveučilištu sve se promijenilo u trenutku kada smo u konstelacije uveli buduće poslodavce studenata. Odjednom je sve postalo protočno. Dekan dotičnog sveučilišta mi je rekao: „Oh, to smo bili izgubili iz vida: poduzeća u kojima će naši studenti tražiti posao nakon što diplomiraju.“ U tom slučaju protok je uspostavljen nakon što su granice sustava sveučilišta bile proširene na buduće poslodavce.

Takva razmjena s društvom nikada ne može biti dovoljno naglašena: većina malih i srednjih poduzetnika ne vrši razmjenu samo s njihovim kupcima, nego i s lokalnim društvom: susjedima, obiteljima zaposlenih i sl. Takvu razmjenu nazivam sistemskim prometom. Što je viši sistemski promet, posao se više utemeljuje i ukorjenjuje unutar lokalne društvene zajednice i ima tendenciju rasta. Sistemski rast ne znači nužno rast u brojkama sistemskog prometa, profita i broja zaposlenih. On može označavati i rast u pogledu kvalitete, stabilnosti, časti, veselja, života i povjerenja. Tvrtke koje su utemeljene unutar lokalne zajednice imaju veće mogućnosti i prilike za uspjeh. Općenito se može reći da „uspjeh ima lice majke“. To je, naravno, metafora. „Majka“ je dio sustava kroz koji dolazi život. Lokalno društvo je majka, temelj kroz koji dolazi život do lokalnih tvrtki. Jako je važno poštovati tu činjenicu. Kada su granice oko tvrtke preuske, riskira se da tvrtka bude odsječena od hranjivog izvora društva. Kada se kao poduzetnici previše žalite na društvena pravila ili politiku, presijecate veze s korijenom i može vam se desiti da iskrvarite do smrti.