AJ: Zatim si se preselio u London?

IT: Tako je. Sve je to nekako (pre)brzo prošlo. Preselio sam se iz SAD-a u London i postao hipi kako bih se ukljuďż˝io u novu revoluciju. To je opet bilo posve drugo doba, doba atomskog naoruďż˝anja i novih generacija koje su se morale svojski truditi da bi se probile kroz mreďż˝u "dinosaurusa" i njihov sustav, tada posve zatvoren za nas mlade. To je bilo vrijeme "hladnog rata" kada smo strahovali od Rusije. Ljudi su se sklanjali u podrume i gradili skloništa a zrakom su danonoďż˝no letjeli avioni – na tisuďż˝e njih – šireďż˝i prijetnju svuda uokolo. Mladi su tada odluďż˝ili da neďż˝e ďż˝ekati pedeset godina kako bi poďż˝eli ďż˝ivjeti, kao što su to ďż˝inile generacija prije nas. Odluďż˝ili smo stvorili novi svijet!

Borili smo se na poseban naďż˝in: muzikom, odjeďż˝om, knjigama, pjesmama i hranom, našim stilom ďż˝ivota. U to vrijeme izumljena je i kontracepcijska pilula koja je mladim ďż˝enama omoguďż˝ila slobodniji ďż˝ivot i otkaďż˝enost pa se kao posljedica toga dogodila i seksualna revolucija. I ne samo to. Feministiďż˝ki pokret sve je više jaďż˝ao što je ďż˝enama toga vremena osiguralo novu dozu hrabrosti i sigurnosti da nesputano i u sve veďż˝em broju nadiru na scenu.

Najrevolucionarniji i najintrigantniji bio je naš etiďż˝ki kodeks, moďż˝an i jednostavan: Ne vjeruj ďż˝ovjeku s navršenih trideset godina ďż˝ivota! Ha, ha.... Još se danas toga drďż˝im! Danas mi je jasno zašto smo tako razmišljali. Kad si mlad, u periodu od 15. do 25. godine ďż˝ivota, niďż˝eg se ne bojiš, u stanju si sve uďż˝initi, u svakom trenu i na svakom mjestu. Sretan si, snaďż˝an i ništa te ne moďż˝e dotaďż˝i. Apsolutno ništa.

A zatim... Zatim poďż˝neš raditi. Pa onda poďż˝neš brinuti. Kako bi zadrďż˝ao posao pristaješ na razne igre i uloge koje te ďż˝ine drugaďż˝ijim od onog što jesi. Pojavljuju se novac i neiskrenost. S novcem onda kupuješ materijalna dobra, stanove, automobile i druge ugode radi kojih na poslu postaješ "politiďż˝ki korektan", da ih sluďż˝ajno ne izgubiš. Zatim se u tvom ďż˝ivotu pojavi neka ďż˝ena. ďż˝eliš je usreďż˝iti pa se radi toga još više zaduďż˝uješ kako bi joj priskrbio nove stvari. Malo po malo, tvoj svijet sve više prestaje biti tvoj a ti sve više bivaš uvuďż˝en u nešto što te posve iscjeďż˝uje! I zato je naš moto bio: Ne vjeruj ďż˝ovjeku s navršenih trideset godina ďż˝ivota! Još i danas vjerujem da su ljudi u tridesetim prodani, uništeni, dio inertne mase i da se ponašaju kao ovce u stadu. Mi nismo htjeli biti ovce... htjeli smo uzeti ono što nam pripada! Takav je bio naš stav, takva je bila atmosfera. Bilo je to prekrasno doba, i danas ga se rado sjeďż˝am.