AJ: Misliš da je problem u sustavu koji je osmišljen da se brine isključivo o kvartalnim izvješćima?

IT: Naravno! Menadžere nije briga za dugoročne trendove... Ma nije ih briga ni za sljedeći kvartal! Burze ne zanima situacija ovog kvartala – zanima ih što se događa danas. Analitičare interesiraju sljedeća dva do tri dana. Mentalitet se promijenio a novi trendovi prihvaćaju samo trgovanje na dnevnoj razini - reci mi koliko mogu zaraditi sada i odmah, za drugo me nije briga.

Ista se događa na drugim tržištima i u drugim industrijama – i oni se brinu samo i isključivo za novac.

AJ: Što se onda treba promijeniti?

IT: Treba se dogoditi velika promjena. Trodimenzionalna, intenzivna, zarazna i magnetična maya mora nestati budući da je ona glavni uzrok svih zala. Ljudi misle da će kroz novac i materijalno doći do sreće. Nažalost, umjesto sreće novac u njima budi žudnju za još više novca zbog čega osjećaj zadovoljstva uvijek ostaje na dohvat ruke. Zato novac nije i nikada neće biti cilj ljudskog postojanja, iako je trenutno tako. Moramo pronaći nešto sasvim drugo. Ljudi će morati drugdje tragati za srećom, zadovoljstvom, mirom, domom, obitelji. A da bi se tako nešto dogodilo očito treba doći do uništenja, katarze. Vjerojatno će iz pepela nastati Fenix. Mislim da se trenutno u svijetu upravo to događa.

AJ: Ako je tako, koje nove vrijednosti i nove ciljeve trebamo pred sebe postaviti?

IT: Interesantno je da ničeg "novog" u svemu tome nema i da "novo" zapravo predstavlja povratak na drevne vrijednosti i istine, čovjeku otkrivene tisućama godina unatrag. Moramo se brinuti o tome kako da postanemo bolja i kvalitetnija ljudska bića: mudrija, suosjećajnija, iskrenija, hrabrija i odgovornija a ne o tome kako ćemo imati više novca.

AJ: Razumijem o čemu govoriš... Vratimo se s "globalnih problema" na tvoju poslovnu karijeru. Kada i kako si postao uglednim biznismenom?

IT: Kada su se moji roditelji razveli, odabrao sam da s ocem odem u Englesku. Tada sam već jako dobro osjećao bliskost prema novoj svijesti koja se širila svijetom. Umjesto da nastavim školovanje na nekom prestižnom sveučilištu, odlučio sam zaposliti se u jednoj od očevih tvornica na sjeveru Engleske.

To je bila prava škola! Na mene je to iskustvo ostavilo snažan utisak i duboko se urezalo u moj karakter. Jednom prilikom u tvornici sam pokrenuo obustavu rada usmjerenu protiv uprave i menadžmenta zbog nesnosne buke koju su radnici morali trpjeti. Strojevi u očevim tvornicama toliko su bili bučni da su radnicima uništavali sluh. Budući da se menadžment nije obazirao na prosvjede, morao sam nešto učiniti.

Nakon toga neko vrijeme sam se bavio prodajom automobila. Kupovao sam stare Rolls Royceve u Engleskoj i prodavao ih u SAD-u. No, ljudi su me uvijek više zanimali od trgovine, strojeva i slično tako da sam uskoro napustio posao s automobilima iako sam zarađivao lijepe novce.