Uvodnik: Od kapitalizma do dru�tva znanja

Marko Luďż˝iďż˝ Marko Luďż˝iďż˝, urednik i ďż˝lan uprave struďż˝nog ďż˝asopisa qLife i portala Quantum21.net.

Iako ga Peter Drucker prvi puta spominje davne 1969. godine, sve do prijelaza 20. u 21. stoljeďż˝e društvo znanja bilo je relativno nepoznatim pojmom. Meďż˝utim, Druckerova koncepcija tada je u svijetu i Hrvatskoj postala vruďż˝om temom struďż˝ne javnosti i medija ostavši do danas takvom. Gotovo da nema dana da nešto ne ďż˝ujete, pogledate ili proďż˝itate o "Hrvatskoj u 'društvu znanja'". Politiďż˝ari, gospodarstvenici i drugi uglednici naprosto se natjeďż˝u tko ďż˝e od njih nešto o tome reďż˝i.

U redakciji portala Quantum21.net i ďż˝asopisa qLife svih ovih godina nije bilo drukďż˝ije. Razgovarajuďż˝i meďż˝u sobom, s partnerima, klijentima i drugim ljudima i sami smo se nebrojeno puta dotakli društva znanja, sve dok kolega nedavno nije glasno upitao: "Ljudi, što 'društvo znanja' uistinu jeste?" Iako se pitanje na prvu ruku uďż˝inilo neumjesnim buduďż˝i da, naravno, svi mi jako dobro znamo o ďż˝emu se tu zapravo radi, tijekom dijaloga na vidjelo su izašli posve razliďż˝iti mentalni modeli. To nas je ponukalo da se uhvatimo prouďż˝avanja literature i dovelo do interesantnih spoznaja.

Shvatili smo naime kako "društvo znanja" u svojim umovima izjednaďż˝ujemo s "ekonomijom znanja" što je pogrešno, buduďż˝i da je potonji termin uďż˝eg opsega te pored ostalog zapravo predstavlja tek jedan od elemenata šireg pojma društva znanja. Dok se ekonomija znanja bavi tek jednom vrstom znanja, tzv. "djelatnim znanjem" (engl. knowledge "to do"), društvo znanja takav pristup smatra preuskim buduďż˝i da iz razmatranja izuzima kljuďż˝nu kategoriju kvalitete ďż˝ivota. Dok se "ekonomija znanja" bavi generiranjem i apliciranjem znanja radi stvaranja novih proizvoda i usluga koji osiguravaju nova trďż˝išta, te inovacijama koje pojeftinjuju postojeďż˝u proizvodnju i poveďż˝avaju produktivnost, društvo znanja ide šire i kaďż˝e: "U redu, radi se o gospodarskim temeljima zajednice. No, što je s drugim kategorijama poput kulture, osobnog rasta pojedinca, sigurnosti, demokratizacije, globalizacije i univerzalizma znanja i obrazovanja?" Dok se "ekonomija znanja" fokusira na korištenje tehnologije i masovnu proizvodnju znanja radi stvaranja vrijednosti u cjelokupnom ekonomskom vrijednosnom lancu, "društvo znanja" se fokusira na osiguranje visoke kvalitete ďż˝ivota i visoke razine sigurnosti ďż˝ivota svih ďż˝lanova zajednice. Rijeďż˝ju, "ekonomija znanja" moďż˝e se dizajnirati i izgraďż˝ivati dok se "društvo znanja" mora ďż˝ivjeti. 

"Društvo znanja" zapravo je nova vrsta društva u nastajanju koju neki struďż˝njaci nazivaju postkapitalizmom. U tom novom društvu osnovni ekonomski resursi - ili ekonomskim rjeďż˝nikom reďż˝eno "osnovna sredstva proizvodnje" - prestaju biti kapital i prirodni resursi (u ekonomskoj terminologiji "zemlja" i "rad"). Osnovni ekonomski resurs postaje znanje. Produktivna alokacija "kapitala" i "rada" – kljuďż˝na poluga bilo klasiďż˝ne, marksistiďż˝ke, kejnezijanske ili neoklasiďż˝ne ekonomske teorije – prestaje biti osnovnom aktivnošďż˝u stvaranja novih vrijednosti radi toga što se nove vrijednosti sada stvaraju iskljuďż˝ivo poveďż˝anjem produktivnosti inovacijama, odnosno primjenom znanja u radu.

Kapitalisti više nisu vodeďż˝a društvena klasa društva znanja veďż˝ ih u tome zamjenjuju "umni radnici" odnosno umni lideri, umni profesionalci i umni djelatnici koji znalaďż˝ki preraspodjeljuju znanje u svrhu poveďż˝anja produktivnosti, na isti naďż˝in na koji su kapitalisti znalaďż˝ki raspodjeljivali kapital. Meďż˝utim, za razliku od djelatnika u kapitalistiďż˝kom sustavu djelatnici društva znanja vlasnici su "sredstava za proizvodnju" i "alata za proizvodnju" - prvoga kroz mirovinske fondove koji su u razvijenim zemljama najveďż˝i pojedinaďż˝ni vlasnici, a drugoga kroz vlastito individualizirano znanje koje uvijek "nose" sa sobom. U skladu s time, kljuďż˝ni se ekonomski izazov društva znanja ogleda u produktivnosti umnog rada i umnih radnika.

U svom najboljem izdanju, društvo znanja uspijeva pripadnike zajednice ukljuďż˝iti u stvaranje, difuziju i korištenje znanja kako bi njihove ďż˝ivote uďż˝inio ispunjenima, sigurnima, sretnima i zadovoljnima imajuďż˝i pritom u vidu kako je materijalno blagostanje tek prva, doduše neophodna, stepenica u dostizanju viših razina duhovnog blagostanja. Stoga bi koncepciju društva znanja prije mogli izjednaďż˝iti s kolektivnim majndsetom i posebnim stilom ďż˝ivota neke zajednice negoli s ďż˝vrstim pravilima ili ponašanjem.  

Iako i kod nas u Hrvatskoj nailazimo na tragove društva znanja, koncepcija se prije ďż˝ini idealnom vizijom negoli realnim pristupom. Ne samo da smo miljama daleko od društva znanja - osviještene zajednice ljudi koji teďż˝e zadovoljenju viših potreba - veďż˝ smo miljama daleko i od ekonomije znanja. Pogledamo li naše gospodarstvo moramo iskreno priznati kako nemamo baš previše za ponuditi svijetu; raďż˝unala, automobile, medicinsku opremu, strojeve, lijekove, a u posljednje vrijeme ni brodove, veďż˝ uglavnom proizvode nedovoljno obogaďż˝ene "znanjem" koji jedini osiguravaju zadovoljavajuďż˝e profite. Naďż˝alost, kako je to rekao prof. Pavunu u intervjuu za qLife, "...opasno teďż˝imo tome da se pretvorimo u društvo konobara i sobarica".