Od kapitalizma do dru�tva znanja

Peter F. Drucker Peter F. Drucker je legenda, jedan od najutjecajnijih mislilaca na podruďż˝ju menadďż˝menta i društvenih znanosti. Njegove su misli utjecale na mnoge svjetske lidere iz poslovnog, neprofitnog i javnog sektora, iz malih i velikih poduzeďż˝a. U šezdeset godina plodnog djelovanja, kao novinar, predavaďż˝, savjetnik i autor, napisao je trideset pet knjiga i mnogo razliďż˝itih publikacija, pretvorivši menadďż˝ment u cijenjenu znanstvenu disciplinu. Njegov je ďż˝ivot bio proďż˝et mudrošďż˝u, a djela koja nam je ostavio posebnom intelektualnom profinjenošďż˝u.

U razdoblju dugom 150 godina, od 1750. do 1900. godine, kapitalistiďż˝ko društveno ureďż˝enje i tehnologija osvojili su svijet stvorivši svjetsku civilizaciju kakva danas jeste. No, u trenutku kada se pojavio kapitalizam nije bio novost; radilo se o uobiďż˝ajenom fenomenu veďż˝ viďż˝enom u ljudskoj povijesti kako na Zapadu tako i na Istoku. Ono što je bilo novo brzina je njegovog širenja i globalni doseg onkraj kulturoloških, klasnih i zemljopisnih granica.
 
Opisanu transformaciju potaknula je radikalna promjena u razumijevanju znanja jer se na Zapadu i Istoku podjednako znanje oduvijek odnosilo na bivstvovanje da bi se zatim, gotovo preko no�i, po�elo odnositi na djelovanje. Osim toga znanje je postalo resursom op�e namjene. Iako je oduvijek bilo privatno, gotovo preko no�i postalo je javnim dobrom.
 
Primjena znanja u alatima, procesima i proizvodima tijekom stotinu godina – za trajanja prve faze – dovela je do nastanka Industrijske revolucije i specifiďż˝nih nuspojava koje je Karl Marx (1818.-1883.) nazvao "otuďż˝enjem", zatim do novih klasa i klasnih sukoba, a s njima i do komunizma. U drugoj fazi koja je zapoďż˝ela 1880., a koja je vrhunac dosegla krajem Drugog svjetskog rata, znanje se u svojem novom smislu poďż˝elo primjenjivati na rad i posao opďż˝enito otvorivši time vrata Revoluciji produktivnosti koja je u sedamdeset i pet godina pretvorila proletere u srednjoklasne burďż˝uje s prihodima sliďż˝nim ljudima više klase. Revolucija produktivnosti je bila dakle ta koja je porazila klasne sukobe i komunizam.
 
Posljednja faza koja je zapoďż˝ela nakon Drugog svjetskog rata dovela je do toga da se znanje danas primjenjuje na samo znanje što je pak omoguďż˝ila revolucija menadďż˝menta. Sve više i sve brďż˝e znanje danas postaje jedinim faktorom proizvodnje, potiskujuďż˝i u stranu klasiďż˝ne ďż˝imbenike proizvodnje kapital i rad. Pa ipak, nazvati današnje društvo "društvom znanja" zasigurno bi bilo pretenciozno, a vjerojatno preuranjeno buduďż˝i da u svijetu trenutno egzistira tek svojevrsna "ekonomija znanja" koju bez sumnje moďż˝emo nazvati "postkapitalistiďż˝kom".
 
Kapitalizam se tijekom stoljeďż˝a - u ovom ili onom obliku – više puta pojavljivao na Istoku i na Zapadu, jednako kao i brojni periodi radikalnog tehnološkog razvoja koji su u mnogome sliďż˝ili onima s kraja osamnaestog ili poďż˝etka devetnaestog stoljeďż˝a. No, brzina i opseg kljuďż˝ne su nove i jedinstvene karakteristike dogaďż˝aja koji su obiljeďż˝ili posljednjih 250 godina  promoviravši kapitalizam u prevladavajuďż˝e društveno ureďż˝enje koje je u samo stotinu godina "pokorilo" kompletnu Zapadnu i Sjevernu Europu, od 1750. do 1850. godine. A zatim, u sljedeďż˝ih pedeset godina, proširio se cijelom planetom.
 
Dok se rani kapitalizam ograniďż˝avao na marginalne društvene skupine ostavljajuďż˝i plemstvo, zemljoposjednike, vojnike, seljake, struďż˝njake, obrtnike pa ďż˝ak i radnike podalje od sebe, novi je kapitalizam nevjerojatnom brzinom prodirao u sve krugove društva i radikalno ih mijenjao.   
 
Još od ranih vremena u Starome svijetu novi su se alati, procesi, materijali i tehnike – ono što danas zovemo "tehnologijom" – širili meďż˝u ljudima velikom brzinom. Primjerice, malo se modernih izuma tako brzo proširilo svijetom poput naoďż˝ala u trinaestom stoljeďż˝u. Stvorene po prvi puta oko 1270. godine na temelju optiďż˝kih eksperimenata engleskog franjevca Rogera Bacona, naoďż˝ale za ďż˝itanje za ljude slabijeg vida korištene su na papinskom dvoru u Avignonu od 1290. godine, na Sultanovom dvoru u Kairu od 1300. godine, a na dvoru mongolskog cara Kine ne kasnije od 1310. Samo su se šivaďż˝i stroj i telefon, najbrďż˝e rašireni izumi devetnaestog stoljeďż˝a, proširili svijetom jednakom brzinom.