Promjena u zna�enju znanja koja je zapo�ela prije 250 godina transformirala je društvo i gospodarstvo. Danas se formalno obrazovanje smatra klju�nim osobnim i gospodarskim resursom. Štoviše, znanje je danas jedini zna�ajni resurs. Tradicionalni "�imbenici proizvodnje" - zemlja (to jest, prirodni resursi), rad i kapital – nisu nestali, ali su izgubili primarni zna�aj. Do njih se danas lako dolazi, uz uvjet da je prisutno znanje koje u ovom novom kontekstu treba promatrati kao korisnost, odnosno sredstvo za postizanje društvenih i gospodarskih ciljeva.
Ovakav razvoj doga�aja, bio kakav bio, odgovor je na nepovratnu promjenu: znanje se sada primjenjuje na znanje. To je tre�i, i vjerojatno posljednji korak u transformaciji znanja. Upotreba znanja da bi se shvatilo na koji na�in najbolje primijeniti postoje�e znanje kako bi se postigli ciljevi ono je što smatramo menad�mentom. No, znanje se sada primjenjuje sustavno i svrhovito kako bi se definiralo koje je to novo znanje potrebno, je li isplativo i što je potrebno u�initi kako bi znanje bilo u�inkovitije. Drugim rije�ima, znanje se primjenjuje radi sustavnih inovacija.
Ova se tre�a promjena u dinamici znanja mo�e nazvati "Revolucijom menad�menta". Kao i njezine dvije prethodnice – primjena znanja na alate, procese i proizvode, te primjena znanja na ljudski rad – revolucija menad�menta pomela je svijet. Industrijskoj je revoluciji trebalo stotinjak godina, od sredine 18. stolje�a do sredine 19. stolje�a, da osvoji cijeli svijet, a revoluciji produktivnosti sedamdesetak, od 1880. do kraja Drugog svjetskog rata. Revolucija menad�menta bila je i br�a - trebalo joj je manje od 50 godina – od 1945. do 1990. – da osvoji planetu.
Pojam "menad�ment" ljudi uglavnom izjedna�avaju s "poslovnim menad�mentom", vjerojatno zato što se menad�ment u današnjem obliku najprije pojavio u velikim poslovnim sustavima. Kada sam po�eo raditi u menad�mentu, prije kojih pedeset godina, i sâm sam se usredoto�io na poslovni menad�ment. Me�utim, uskoro sam shvatio da je menad�ment potreban svakoj suvremenoj organizaciji. Štoviše, shvatio sam da je potrebniji organizacijama koje nisu poslovne, poput neprofitnih i nevladinih organizacija, dakle u podru�ju kojeg nazivam "društvenim sektorom". Zašto? Zato što njima nedostaje usmjerenost na financijske rezultate kao poslovnima pa su zbog toga sklonije lutati bez svrhe. Da menad�ment nije ograni�en samo na poslovne organizacije najprije je prepoznato u SAD-u. Me�utim, takvo promišljanje sve više prihva�aju i druge razvijene zemlje.
Danas znamo da je menad�ment generi�ka funkcija svake organizacije, bez obzira na njezinu specifi�nu misiju, te je stoga generi�ki organ društva znanja.
Menad�ment postoji ve� dugo vremena. �esto me pitaju koju osobu smatram najboljim ili najve�im direktorom. Moj odgovor uvijek je isti: "Onaj tko je zamislio, projektirao i izgradio prvu egipatsku piramidu koja još uvijek stoji na istome mjestu nakon �etiri tisu�e godina." Me�utim, menad�ment se po�eo smatrati posebnom djelatnošï¿½u tek po završetku Prvog svjetskog rata, a i tada ga je tako do�ivljavala tek ša�ica ljudi. Menad�ment kao disciplina javlja se tek po završetku Drugog svjetskog rata. �ak i 1950. godine, kada je Svjetska banka po�ela davati kredite za gospodarski razvoj, rije� "menad�ment" još uvijek nije egzistirala u njezinom vokabularu. Štoviše, iako izumljen prije više tisu�a godina, menad�ment je iznova otkriven tek nakon Drugog svjetskog rata.
Izme�u ostaloga, njegovo otkri�e potaknuto je iskustvima Drugog svjetskog rata, a posebno rezultatima ameri�ke industrije. No, uspješnost Japana nakon 1950. vjerojatno je bila jednako va�na za sveop�e prihva�anje menad�menta kao posebne discipline. Naime, nakon Drugog svjetskog rata Japan se nije moga nazvati "nerazvijenom" zemljom ve� radije "devastiranom" jer su industrija i gospodarstvo bili gotovo potpuno uništeni, a doma�a tehnologija gotovo i nije postojala. Jedino �ime su tada raspolagali bila je spremnost da usvoje i prilagode menad�ment razvijen u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata, posebno u smislu edukacije. U 20 godina – od pedesetih, kada je završila ameri�ka okupacija Japana, do sedamdesetih godina 20. stolje�a – Japan je postao tehnološkim liderom i drugom najve�om gospodarskom silom svijeta. Po završetku Korejskog rata ranih 50-ih, Ju�na Koreja je bila u mnogo gorem stanju, još više devastirana nego je to bio Japan nekoliko godina ranije jer je Japan sustavno gušio razvoj korejskog gospodarstva i školstva tijekom 35 godina okupacije. Me�utim, kada su svoje sposobne mlade ljude po�eli školovati na ameri�kim koled�ima i sveu�ilištima, Koreja se u samo 25 godina prometnula u "gospodarskog tigra" postavši jednom od najrazvijenijih zemalja svijeta.