Mnogi zasebni doga�aji – ve�inom nepovezani – doveli su do stvaranja modernog kapitalizma i Industrijske revolucije. Najpoznatiju teoriju – koja kapitalizam smatra djetetom "Protestantske etike" – po�etkom 20. stolje�a iznio je njema�ki sociolog Max Weber. Do danas, ta je teorija uglavnom opovrgnuta; jednostavno nema dovoljno dokaza koji bi je potkrijepili. Tek nešto više dokaza potkrepljuje neke ranije teze Karla Marksa o tome da je parni stroj, primarni pokreta� novog doba, zahtijevao goleme nov�ane investicije radi kojih obrtnici nisu više mogli financirati vlastita "sredstva proizvodnje" te su radi toga morali prepustiti kontrolu kapitalistima.
Me�utim, postoji jedan element, a �ini se da je on klju�an, bez kojega dobro poznati fenomeni – kapitalizam i tehni�ki napredak – ne bi uspjeli prerasti u globalnu društvenu pandemiju. Radi se naime o radikalnoj promjeni zna�enja znanja do koje je došlo u Europi oko 1700. godine ili nedugo nakon.
Još od Platonovih vremena 400. g. pr. Kr. do Ludwiga Wittgensteina (1889. - 1951) i Karla Poppera (r. 1902.) razvijene su mnoge teorije o tome što znamo i kako spoznajemo. No, od Platona naovamo na Zapadu i na Istoku pojavile su se tek dvije koje se bave zna�enjem i funkcijom znanja. Platonov glasnogovornik, mudri Sokrat, jedinu je svrhu znanja pronalazio u samospoznaji: intelektualnom, moralnom i duhovnom rastu pojedinca. No, njegov najsposobniji protivnik, briljantni i u�eni Protagora, svrhu znanja pronalazio je u sposobnosti da pojedinca - koji posjeduje znanje - u�ini uspješnim omogu�avaju�i mu da "zna što re�i" i "kako to re�i". Protagora je znanje izjedna�avao s logikom, gramatikom i retorikom – što se kasnije pretvorilo u trivium, suštinu u�enja u srednjem vijeku te u ono što danas predmnijevamo pod pojmom "liberalnog obrazovanja" odnosno ono što Nijemci nazivaju Allgemeine Bildung. Na Istoku su postojale više-manje sli�ne teorije o znanju. Za konfucijevce znanje je zna�ilo "znati što re�i" i "kako to re�i" kako bi se postigao napredak i ovozemaljski uspjeh. Znanje je za taoiste i zen redovnike zna�ilo samospoznaju i put prema prosvjetljenju i mudrosti. Dok se dvije strane nikako nisu slagale oko toga što znanje jest, savršeno su se slagale oko toga što znanje nije. Znanje nije sposobnost da se �ini. Znanje nije korisnost. Korisnost nisu izjedna�avali sa znanjem ve� s vještinom – na gr�kom techne.
Za razliku od suvremenika na Dalekom istoku, kineskih konfucijevaca koji su prezirali sve osim knjiškog znanja, i Sokrat i Protagora poštivali su techne.
No, �ak ni za Sokrata i Protagoru techne, koliko god pohvalno, nije bilo znanje zbog svoje ograni�enosti na pojedina�nu primjenu i pomanjkanja op�ih principa. Primjerice, znanje kapetana broda o navigaciji od Gr�ke do Sicilije nije se moglo primijeniti nigdje drugdje. Nadalje, techne se moglo usvojiti samo kroz naukovanje i iskustvo. Techne se nije moglo objasniti rije�ima, ni usmenim ni pismenim putem; moglo se isklju�ivo demonstrirati. Sve do 1700., pa �ak i kasnije, Englezi nisu govorili o "vještinama" ve� o "tajnama" – ne samo zato što se onaj koji posjeduje vještinu zanata morao zakleti na �uvanje tajne, nego i stoga što je vještina po definiciji bila dostupna samo onima koji su prošli naukovanje kod majstora zanata i koji su dakle u�ili na temelju iskustva.
Industrijska revolucija
No tada, po�evši od 1700. godine – unutar nevjerojatno kratkih pedeset godina – izumljena je tehnologija. Sama je rije� manifest jer objedinjuje techne, to jest tajnu zanata, i "logiju", organizirano, sustavno, svrhovito znanje. Prva strojarska škola, francuska Ecole des Ponts et Chaussés, osnovana je 1747. godine. Uslijedilo je osnivanje prve Poljoprivredne škole 1770. godine, a zatim i prve Rudarske škole 1776. godine, i jedne i druge u Njema�koj. 1794. godine osnovano je prvo tehni�ko sveu�ilište, francusko Ecole Polytechnique, a s njime i zanimanje in�enjera. Nedugo zatim, izme�u 1820. i 1850., medicinsko obrazovanje i medicinska praksa reorganizirani su u sustavnu tehnologiju.
Paralelno s time, u Velikoj su Britaniji izme�u 1750. i 1800. patenti od monopola miljenika kraljevske obitelji postali sredstvom poticanja primjene znanja na alate, proizvode i procese, a kako bi se izumitelji nagradili osigurano je objavljivanje izuma. Sve to zajedno stvorilo je "stolje�e izuma" u Velikoj Britaniji i privelo kraju razdoblje �uvanja tajni zanata.