ďż˝lanovi su se zaklinjali na tajnost i nisu smjeli razgovarati o svojem radu s kolegama koji nisu bili ďż˝lanovi sindikata. Taylorovo uvjerenje da se rad moďż˝e prouďż˝avati, analizirati i podijeliti na niz jednostavnih ponavljajuďż˝ih pokreta – svaki od kojih se mora napraviti na pravi naďż˝in, u pravo vrijeme i s pravim alatom – shvaďż˝eno je kao direktan napad na njih. Stoga su ga ocrnili i uspjeli ishoditi kongresnu zabranu primjene "analize radnih zadataka" u drďż˝avnim oruďż˝arnicama i brodogradilištima, koja se zadrďż˝ala na snazi sve do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata.

Taylor je stvari dodatno pogoršao uvrijedivši vlasnike u jednakoj mjeri u kojoj je uvrijedio i sindikate. Dok je sindikate smatrao gotovo beskorisnima, prema vlasnicima je osjeďż˝ao prijezir te ih je rado nazivao "svinjama". A tu se je našlo još i njegovo ustrajno zastupanje ideje da bi radnici, a ne vlasnici, trebali dobiti veďż˝i udio u prihodima steďż˝enima temeljem Znanstvenog menadďż˝menta. Da stvari budu još i gore, njegov je ďż˝etvrti princip zahtijevao da se  prouďż˝avanje rada obavlja uz savjetovanje, ako ne i u suradnji s radnicima.
Na kraju, Taylor je tvrdio da se autoritet u tvornici ne smije temeljiti na vlasništvu veďż˝ iskljuďż˝ivo na superiornom znanju. Drugim rijeďż˝ima, traďż˝io je uspostavu fenomena kojeg danas nazivamo "profesionalnim menadďż˝mentom" – a kapitalisti 19. stoljeďż˝a su to smatrali uvredom i "radikalnom herezom". Oštro su ga napali, nazivajuďż˝i ga "agitatorom" i "socijalistom". (Neki od njegovih najbliďż˝ih suradnika, posebno Karl Barth, Taylorova desna ruka, uistinu su bili zakleti "ljeviďż˝ari" i ďż˝estoki antikapitalisti).

Taylorova teza da se svaki fiziďż˝ki rad, kvalificirani ili nekvalificirani, moďż˝e analizirati i organizirati primjenom znanja, njegovim suvremenicima ďż˝inila se apsurdnom buduďż˝i da su mnogi ljudi tada, a i godinama kasnije, vjerovali u ideju o nekoj posebnoj mistiďż˝nosti u zanatu. Upravo je to vjerovanje ohrabrilo Hitlera da objavi rat SAD-u 1941. godine. Naime, da bi SAD mogle postati djelotvornom silom u Europi – razmišljao je Hitler – trebale su golemu flotu za transport vojske, a u to doba ameriďż˝ka trgovaďż˝ka i ratna mornarica bile su nerazvijene. Nadalje, Hitler je smatrao kako moderno ratovanje zahtijeva posjedovanje golemih koliďż˝ina precizne optike, a Ameriďż˝ka vojska nema dovoljno struďż˝nih optiďż˝kih radnika.

I bio je u pravu. Trgovaďż˝ka mornarica SAD-a doista je bila nerazvijena. Uz to, na putu prema Europi pratio bi je mali broj zastarjelih razaraďż˝a. Takoďż˝er je imao pravo u kontekstu ameriďż˝ke optiďż˝ke industrije koja je bila nerazvijena. Meďż˝utim, primjenom Taylorova znanstvenog menadďż˝menta, ameriďż˝ka je industrija uspjela educirati nekvalificirane radnike, uglavnom bivše poljoprivredne nadniďż˝are odrasle u predindustrijskom okruďż˝enju, te ih u roku od 90 dana pretvoriti u prvoklasne varioce i brodograditelje. Jednako tako, u samo nekoliko mjeseci korištenjem istog pristupa educirali su ljude da proizvode preciznu optiku bolje kvalitete nego što je njemaďż˝ka ikada bila – k tome još i na pokretnoj traci.

Taylorov najveďż˝i utjecaj zasigurno treba traďż˝iti u podruďż˝ju edukacije. Stotinu godina prije Taylora, Adam Smith je uzimao zdravo za gotovo ďż˝injenicu da odreďż˝enom podruďż˝ju treba najmanje 50 godina prije nego stekne potrebne vještine i iskustva potrebne za proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda – kao primjere je navodio proizvodnju glazbenih instrumenata u ďż˝eškoj i Saskoj ili svilenih tkanina u Škotskoj. Sedamdeset godina nakon Smitha, oko 1840. godine, Nijemac August Borsig (1804.-1854.) – jedan od prvih graditelja parne lokomotive izvan Engleske – izumio je njemaďż˝ki sustav naukovanja koji udruďż˝uje praktiďż˝no iskustvo u tvornici pod mentorstvom majstora s teoretskom podlogom dobivenom u školi koji još uvijek, i dan danas, predstavlja temelje njemaďż˝ke industrijske produktivnosti. Meďż˝utim, ďż˝ak je i Borsigovo naukovanje trajalo tri do pet godina. Tada je,  najprije u Prvom svjetskom ratu, ali prvenstveno u Drugom, SAD sustavno primijenio Taylorov pristup edukaciji "prvoklasnih ljudi" koji je u nekoliko mjeseci stvarao kvalitetnu radnu snagu. Stoga upravo u Teylorov pristupu, prije nego igdje drugdje, treba traďż˝iti ďż˝imbenike pobjede SAD-a nad Japanom i Njemaďż˝kom.

U suvremenoj povijesti gospodarskom silom se postajalo – potvrďż˝uju to primjeri Velike Britanije, Sjedinjenih Ameriďż˝kih Drďż˝ava i Njemaďż˝ke – zahvaljujuďż˝i predvoďż˝enju na podruďż˝ju novih tehnologija. Gospodarske sile nakon Drugog svjetskog rata – najprije Japan, a potom i Juďż˝na Koreja, Tajvan, Hong Kong i Singapur – svoj rast i razvoj redom duguju Taylorovoj edukaciji koja im je omoguďż˝ila da podare još uvijek uglavnom predindustrijsku i stoga nisko plaďż˝enu radnu snagu izvrsnom produktivnošďż˝u gotovo u tren oka. U desetljeďż˝ima nakon Drugog svjetskog rata Taylorova je edukacija postala iznimno uďż˝inkovitim pokretaďż˝em gospodarskog razvoja.

Primjena znanja u radu dovela je do eksplozivnog rasta produktivnosti, nakon stotina godina u kojima se sposobnost radnika da proizvedu više robe nije poveďż˝avala. Spomenuto poveďż˝anje produktivnosti uglavnom su omoguďż˝ili strojevi i poveďż˝anje kapaciteta koje su donijeli sa sobom buduďż˝i da sami radnici nisu bili ništa produktivniji od radnika u radionicama Stare Grďż˝ke, na gradilištima cesta u Carskome Rimu ili u proizvodnji cijenjene vunene tkanine na kojoj je izgraďż˝eno bogatstvo renesansne Firence.