Partneri
Tema mjeseca: Od kapitalizma do dru�tva znanja
Članak: Od kapitalizma do dru�tva znanja, Peter F. Drucker
Me�utim, tek nekoliko godina nakon Taylorove primjene znanja u radu produktivnost je po�ela rasti godišnjom stopom od 3,5 do 4 posto na godinu – što zna�i da se udvostru�avala otprilike svakih 18 godina. Otada je produktivnost u razvijenim zemljama porasla pedeset puta pa se na tome nevi�enome rastu temelji �ivotni standard i kvaliteta �ivota današnjih razvijenih zemalja.
Polovica ove dodatne produktivnosti manifestirala se u obliku ve�e kupovne mo�i; drugim rije�ima, u višem �ivotnom standardu. No, negdje izme�u jedne tre�ine i jedne polovine dodatne produktivnosti manifestiralo se u obliku ve�e koli�ine slobodnog vremena. Još 1910. godine, radnici u razvijenim zemljama radili su jednako mnogo kao i ranije, to jest, najmanje 3.000 sati na godinu. Danas je sve druga�ije, Japanci rade 2.000 sati na godinu, Amerikanci oko 1.850, a Nijemci ne više od 1.600 sati na godinu – a da uz to svi oni proizvode pedeset puta više po satu nego što su proizvodili njihovi sunarodnjaci prije samo osamdeset godina. Ostali znatni udjeli pove�anja produktivnosti iskorišteni su za unapre�enje zdravstvene njege koja je sa 0% BNP-a narasla na 8-12% u razvijenim zemljama, te u korist školstva, koje je naraslo sa oko 2% BNP na 10% i više.
Ve�inom tog pove�anja produktivnosti – kao što je Taylor i predvidio – okoristili su se radnici, to jest, Marxovi proleteri. Godine 1907. Henry Ford (1863.-1947.) izbacio je na tr�ište tzv. Model T, prvi jeftini automobil na svijetu. Me�utim, model je bio "jeftin" samo u usporedbi s ostalim automobilima na tr�ištu, koji su, u odnosu na prosje�na primanja, stajali jednako koliko danas stoji dvomotorni privatni zrakoplov. Po cijeni od 750 dolara, Fordov Model T koštao je jednako koliko je industrijski radnik u SAD-u zara�ivao za tri do �etiri godine – jer je dobra dnevnica tada iznosila 80 centi. �ak su i ameri�ki lije�nici rijetko zara�ivali više od 500 dolara na godinu. Danas, radnik u automobilskoj industriji i �lan sindikata u SAD-u, Japanu ili Njema�koj, koji radi samo 40 sati na tjedan, zara�uje 50.000 dolara u pla�i i povlasticama – 45.000 dolara nakon odbitka poreza – što je otprilike osam puta više nego što danas stoji jeftin novi automobil.
Do 1930. godine Taylorov je znanstveni menad�ment – unato� otporu sindikata i intelektualaca – pomeo cjelokupni razvijeni svijet. Posljedi�no tome, Marxovi su "proleteri" postali "bur�uji". Od kapitalizma i Industrijske revolucije najviše su koristi imali manualni radnici u proizvodnim industrijama, "proletarijat", a ne "kapitalisti" �ime se objašnjava potpuni slom Marksizma u visoko razvijenim zemljama u kojima je Marx predvi�ao revoluciju do 1900. godine. To objašnjava zašto nakon 1918. godine nije došlo do "proleterske revolucije" �ak ni u pora�enim zemljama Srednje Europe, kojom su vladali glad, bijeda i nezaposlenost. To objašnjava zašto Velika gospodarska kriza nije dovela do komunisti�ke revolucije u što su Lenjin i Staljin – a i svi Marksisti – slijepo vjerovali. Do tada, Marksovi proleteri još nisu postali bogati, ali su ve� postali srednjom klasom. Postali su produktivni.
Darwin, Marx i Freud �ine trojstvo koje se �esto naziva "stvarateljima suvremenoga svijeta". Da u svijetu ima pravde Marxovo bi mjesto bilo prepušteno Tayloru. No, to što Taylor nije dobio zaslu�eno priznanje manje je va�no. Me�utim, od velike je va�nosti to što premalo ljudi shva�a da je primjena znanja u radu stvorila razvijena gospodarstva poticanjem i podupiranjem eksplozije produktivnosti posljednjih stotinu godina. U svemu tome tehnolozi zasluge pripisuju strojevima, a ekonomisti kapitalnim ulaganjima. No, i jednoga i drugoga bilo je u izobilju i u prvih stotinu godina kapitalizma, prije 1880. godine, kao i nakon toga. Što se ti�e tehnologije i kapitala, drugih se stotinu godina vrlo malo razlikovalo od prvih stotinu. No, u prvih stotinu godina nije došlo do rasta produktivnosti – a slijedom toga ni do zna�ajnog pove�anja radni�kih stvarnih primanja ili do smanjenja broja radnih sati. Ono po �emu se drugih stotinu godina tako dramati�no razlikuje od prvih rezultat je primjene znanja u radu.
Produktivnost novih klasa postkapitalisti�kog društva mo�e se pove�ati isklju�ivo primjenom znanja u i na rad. To ne mogu ostvariti ni strojevi ni kapital. Štoviše, ako se oni primjene sami, to �e vjerojatnije dovesti do ograni�avanja, radije negoli pove�anja produktivnosti.
