Partneri
Tema mjeseca: Od kapitalizma do dru�tva znanja
Članak: Svitanje dru�tva znanja, Peter F. Drucker
Sve ovo ve� se dogodilo. Stoga je mogu�e o tome govoriti. A to je i svrha ovog predavanja.
Postkapitalisti�ko društvo i postkapitalisti�ki poredak
Unazad nekoliko desetlje�a svi su "znali" da �e postkapitalisti�ko društvo biti marksisti�ko. Usprkos tome, danas nam je svima jasno da se tako nešto sigurno ne�e dogoditi. Osim toga, ve�ina ljudi razumije - ili barem naslu�uje - da se razvijene zemlje odmi�u od onoga što se mo�e nazvati "kapitalizmom" u klasi�nom smislu. Pa ipak, tr�ište �e zasigurno i dalje ostati u�inkovitim integratorom gospodarskih aktivnosti. No, kao društvo, razvijene su zemlje ve� danas zašle u postkapitalizam koji postaje društvom "novih klasa", s novim klju�nim resursom u svojoj suštini.
Kapitalisti�kim društvom dominirale su dvije društvene klase: kapitalisti, koji su posjedovali i kontrolirali sredstva za proizvodnju te otu�eni, eksploatirani i ovisni radnici odnosno "proletarijat" Karla Marxa. Kao posljedica tzv. revolucije produktivnosti - �iji se po�etak poklopio s Marksovom smr�u 1883. godine i koja je u razvijenim zemljama dostigla vrhunac nedugo nakon Drugog svjetskog rata - proletarijat se polako transformirao u "imu�nu" srednju klasu. Negdje oko 1950. godine �inilo se kako industrijski radnik - koji više nije bio "proleter" iako je još uvijek spadao u "radni�ku klasu" - po�inje dominirati politi�kim i društvenim �ivotom razvijenih zemalja. No tada, s pojavom tzv. revolucije menad�menta, broj radnika u proizvodnji i industriji po�inje brzo opadati što je zna�ajno doprinijelo opadanju njihovog utjecaja i statusa. Današnjih dana udio tradicionalnih radnika koji proizvode dobra niti u jednoj razvijenoj zemlji više ne prelazi šestinu ili osminu ukupne radne snage.
Kapitalisti su svoje vrhunce vjerojatno dostigli i ranije - negdje na prijelazu stolje�a, a zasigurno ne kasnije od završetka Prvog svjetskog rata. Otada pa do danas nitko nikada nije dosegao mo� i ugled Morgana, Rockefellera, Carnegija ili Forda u SAD-u; Siemensa, Thyssena, Rathenaua, Kruppa u Njema�koj; de Wendela i Schneidera u Francuskoj ili pak obitelji koje su bile vlasnicima velikog zaibatsua u Japanu: Mitsubishija, Mitsuija i Sumitoma. U razdoblju koje je slijedilo do po�etka Drugog svjetskog rata sve njih zamijenili su "profesionalni menad�eri" - nova klasa stvorena tijekom revolucije menad�menta.
Naravno da u svijetu ima još mnogo bogatih ljudi koji nastavljaju zauzimati medijski prostor u društvenim kronikama. No, u novije vrijeme oni su postali tek puki celebrityji koji s gledišta gospodarstva gotovo da nemaju nikakav zna�aj što se zorno o�ituje na stranicama poslovnih novina koje sada veliku pozornost posve�uju "najamnim radnicima", to jest profesionalnim menad�erima. Komentari u medijima obi�no se svode na rasprave o "pretjeranim pla�ama" i bonusima tih najamnih radnika koji sami posjeduju malo ili ništa.
Umjesto kapitalista staroga kova, kontrolu ponude i raspodjele novca u razvijenim su zemljama preuzeli mirovinski fondovi. Godine 1992. polovica dioni�kog kapitala i dugoro�nih zadu�enja najve�ih poduze�a SAD-a bila je u njihovom vlasništvu. A stvarni vlasnici mirovinskih fondova bili su i ostali, naravno, "najamni radnici" odnosno zaposlenici SAD-a. Definiramo li socijalizam na isti na�in na koji je to u�inio Marx, kao "društveno ure�enje u kojem sredstva za proizvodnju posjeduju radnici, a ne kapitalisti" tada slobodno mo�emo konstatirati da su Sjedinjene Ameri�ke Dr�ave u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas postale "najsocijalisti�kija" zemlja svijeta - istodobno ostaju�i i "najkapitalisti�kijom". Mirovinske fondove danas vodi novi soj kapitalista: nepoznati, anonimni i pla�eni profesionalci; razni analiti�ari i portfelj menad�eri.
No, u svemu tome najva�nije je što stvarni kontrolni resurs i apsolutno odlu�uju�i "�imbenik proizvodnje" umjesto kapitala, zemlje i rada postaje znanje. Kapitaliste i proletere u postkapitalisti�kom društvu zamijenile su nove klase: intelektualci i uslu�ni radnici.
Društvo znanja
Prvi pomak prema postkapitalisti�kom društvu dogodio se brzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prvi tekst o "društvu zaposlenika" napisao sam 1950. godine. Deset godina kasnije, negdje oko 1960., skovao sam termine umni radnik i umni rad, a moja knjiga The Age of Discontinuity (1969.) prva je pisala o društvu organizacija.
Bankrot marksizma - moralni, politi�ki i gospodarski - kao i pad komunisti�kog re�ima nisu doveli do "kraja povijesti" kao što se to tvrdilo u jednom široko proklamiranom tekstu iz 1989. godine (radi se o tekstu Francisa Fukayame The End of History, op. ur.), a doga�aji iz 1989. i 1990. godine nisu doveli tek do kraja jedne ere ve� su ozna�ili kraj jednog tipa povijesti. Padom marksizma i komunizma završilo je 150 godišnje razdoblje kojim je dominirala sekularna religija - nazvao sam je vjerom u spasenje putem društva - �iji je prvi prorok bio Jan-Jacques Rousseau (1712. – 1778.). Marksisti�ka utopija bila je tek njeno posljednje pro�išï¿½enje i njezina apoteoza.
