Meďż˝utim, iste sile koje su srušile marksizam kao ideologiju i komunizam kao društveni sustav uďż˝inile su i kapitalizam - koji je posljednjih 250 godina dominantna društvena stvarnost - zastarjelim društvenim ureďż˝enjem. Marksizam je veďż˝ pao, a s istim ďż˝e se problemom uskoro susresti i kapitalizam - pred naletima novog i drukďż˝ijeg društva.

Novo društvo - koje veďż˝ sada nastaje - moďż˝emo nazvati postkapitalistiďż˝kim društvom. Novo društvo posve ďż˝e se sigurno koristiti slobodnim trďż˝ištem kao dokazanim mehanizmom gospodarske integracije. Osim toga, ono zasigurno neďż˝e biti "antikapitalistiďż˝ko" ili "nekapitalistiďż˝ko" društvo jer ďż˝e institucije kapitalizma uglavnom preďż˝ivjeti iako ďż˝e neke, poput banaka, zadobiti posve drukďż˝ije uloge. No, teďż˝išta postkapitalistiďż˝kog društva - njegova struktura, društvena i gospodarska dinamika, društvene klase i društveni problemi - razlikuju se od teďż˝išta koja su dominirala poviješďż˝u posljednjih 250 godina i definirala pitanja oko kojih su se okupljale politiďż˝ke stranke i druge društvene skupine.

Osnovni ekonomski resurs - ili ekonomskim rjeďż˝nikom reďż˝eno "sredstvo proizvodnje" - više nije kapital, a nisu to ni prirodni resursi (u ekonomskoj terminologiji "zemlja") niti "rad". Osnovni ekonomski resurs jest i bit ďż˝e znanje. Produktivna alokacija kapitala i "rad" - kljuďż˝ni polovi bilo klasiďż˝ne, marksistiďż˝ke, kejnezijanske ili neoklasiďż˝ne ekonomske teorije - prestaju biti osnovne aktivnost prilikom stvaranja novih vrijednosti jer se nove vrijednosti sada stvaraju "produktivnošďż˝u" i "inovacijama", odnosno primjenom znanja u radu. Vodeďż˝e društvene klase društva znanja bit ďż˝e "umni radnici" - umni lideri koji znalaďż˝ki raspodjeljuju znanje s ciljem poveďż˝anja produktivnosti i to na isti naďż˝in na koji su kapitalisti znalaďż˝ki raspodjeljivali kapital te umni profesionalci i umni djelatnici. Svi oni pronaďż˝i ďż˝e zaposlenje u nekoj vrsti organizacija. Meďż˝utim, za razliku od djelatnika u kapitalistiďż˝kom sustavu djelatnici društva znanja vlasnici su kako "sredstava za proizvodnju" tako i "alata za proizvodnju" - prvoga kroz mirovinske fondove koji se u razvijenim zemljama sve više nameďż˝u kao najveďż˝i pojedinaďż˝ni vlasnici, a drugoga kroz vlastito individualizirano znanje koje uvijek "nose" sa sobom. U skladu s time, kljuďż˝ni ďż˝e se ekonomski izazov postkapitalistiďż˝kog društva ogledati u produktivnosti umnog rada i umnih radnika.

Društveni ďż˝e se izazov postkapitalistiďż˝kog društva ogledati u osiguranju dostojanstva drugoj klasi postkapitalistiďż˝kog društva: usluďż˝nih radnika koji u pravilu nemaju potrebnu naobrazbu da bi bili umnim radnicima. A oni ďż˝e u svim zemljama, pa ďż˝ak i u najnaprednijim, ďż˝initi veďż˝insko stanovništvo.

Postkapitalistiďż˝ko društvo razdvajat ďż˝e nova dihotomija vrijednosti i estetske percepcije. No, u ovom sluďż˝aju to neďż˝e biti opreka "Dvaju kultura" - knjiďż˝evne i znanstvene - o kojima je engleski romanopisac, znanstvenik i javni djelatnik C. P. Snow pisao u svome djelu Dvije kulture i znanstvena revolucija (The Two Cultures and the Scientific Revolution, 1959.), iako je i ta opreka jednako stvarna. Opreka ďż˝e se pojaviti izmeďż˝u "intelektualaca" i "menadďż˝era" jer ďż˝e prvima biti vaďż˝ne rijeďż˝i i ideje, a drugima ljudi i rad pa ďż˝e se njeno prevladavanje prometnuti u glavni filozofski i edukativni izazov postkapitalistiďż˝kog društva.


Zaobila�enje nacionalnih dr�ava

Kasne osamdesete i rane devedesete tako�er su obilje�ile kraj jedne ere, jedne "vrste povijesti". Ako je pad Berlinskog zida 1989. godine ozna�io definitivni pad marksizma i komunizma, tada je me�udr�avna koalicija protiv Iraka i ira�ke invazije Kuvajta 1990. ozna�ila kraj �etiri stoljetnog razdoblja povijesti tijekom kojega je nezavisna nacionalna dr�ava bila glavni, a �esto i jednini, akter na politi�koj sceni.

Povjesni�ari budu�nosti �e velja�u 1991. godine zasigurno uvrstiti u "zna�ajne datume" budu�i da se tada dogodila me�udr�avna suradnja bez presedana. Nikada ranije nacionalne dr�ave nisu na sli�an na�in interese svjetske zajednice stavile iznad nacionalnih stavova, a u mnogim slu�ajevima i iznad nacionalnih interesa kao tada. Nikada ranije nije postignuto takvo jedinstvo i zajedni�ko razumijevanje kao u slu�aju borbe protiv terorizma koja nadilazi nacionalne politike i zahtijeva me�udr�avnu akciju.