Dogaďż˝anja u zemljama Treďż˝eg svijeta veoma su vaďż˝na za razvijene zemlje pa tako i za Sloveniju. Primjerice, Danica mi je priďż˝ala o posebnom programu IEDC-a za studente iz Afrike. Dakle, ako ondje ne doďż˝e do brzog razvoja - gospodarskog i društvenog - razvijene ďż˝e zemlje preplaviti imigranti i to u daleko veďż˝oj mjeri nego što njihovi gospodarski, društveni ili kulturni kapaciteti mogu podnijeti.

Meďż˝utim, sile koje stvaraju postkapitalistiďż˝ko društvo i postkapitalistiďż˝ki poredak ipak se stvaraju u razvijenom svijetu, kao produkt i rezultat njegovog razvoja. Odgovori na izazove postkapitalistiďż˝kog društva i postkapitalistiďż˝kog poretka ne mogu se pronaďż˝i u zemljama Treďż˝eg svijeta. Ako se išta pokazalo neistinitim, onda su to obeďż˝anja lidera zemalja Treďż˝eg svijeta pedesetih i šezdesetih godina - Nehrua u Indiji, Mao Tse-tunga u Kini, Castra na Kubi, Tita u Jugoslaviji, apostola Négritude u Africi ili neo-marksista kao što je Che Guevara. Oni su narodu obeďż˝ali da ďż˝e zemlje Treďż˝eg svijeta pronaďż˝i nova i drukďż˝ija rješenja, štoviše, da ďż˝e stvoriti novi svjetski poredak. Naďż˝alost, to se nije dogodilo. Izazovi, prilike i problemi postkapitalistiďż˝kog društva i postkapitalistiďż˝kog poretka mogu se rješavati samo u zemljama u kojima su nastali, dakle, u razvijenim zemljama svijeta.


Društvo, poredak i znanje

Ovo se predavanje odnosi na postkapitalistiďż˝ko društvo i postkapitalistiďż˝ki poredak te na izazove koji stoje pred znanjem. Pritom izostavljam puno više toga nego što pokrivam. Danas ďż˝u manje govoriti o "povijesti u buduďż˝nosti", a više o gledanju na sadašnjost.

Podruďż˝ja današnje rasprave - društvo, poredak i znanje - nisu poredana po vaďż˝nosti veďż˝ prema predvidljivosti . Što se tiďż˝e postkapitalistiďż˝kog društva, barem u osnovnim crtama znamo što se dogodilo i zašto; znamo što ďż˝e se dogoditi i zašto, a veliki dio toga upravo se dogaďż˝a. Što se tiďż˝e postkapitalistiďż˝kog poretka, do sada su napravljeni tek programi. Kako ďż˝e se potrebne promjene provesti moďż˝emo samo naslutiti. No, buduďż˝i da znamo što se dogodilo i zašto, moramo i moďż˝emo odrediti što bi se trebalo dogoditi i zašto. Meďż˝utim, što se tiďż˝e izazova koji se odnose na znanje, danas moďż˝emo samo postavljati pitanja - i nadati se da se radi o onim pravim.  

ďż˝esto me pitaju jesam li optimist ili pesimist. Za svakog tko je poput mene preďż˝ivio ovo stoljeďż˝e biti optimistom pomalo je glupavo. Nesumnjivo nas ďż˝eka još mnogo previranja, transformacija i iznenadnih prevrata koji su ovo stoljeďż˝e uďż˝inili jednim od najstrašnijih, najokrutnijih i najkrvavijih u ďż˝itavoj ljudskoj povijesti. Svakoga tko se zavarava da smo stigli blizu "kraja povijesti" ďż˝ekaju neugodna iznenaďż˝enja - sliďż˝na onima s kojima se suoďż˝io i ameriďż˝ki predsjednik George Bush kada se kladio na opstanak Sovjetskog carstva pod Mihajlom Gorbaďż˝ovom, a zatim i na uspjeh "Zajednice bivših ruskih nacija" Borisa Jeljcina.

Ništa s prefiksom "post" nije trajno. Kako ďż˝e društvo buduďż˝nosti izgledati te hoďż˝e li uopďż˝e postati "društvom znanja" kako se neki od nas usuďż˝uju nadati, ovisi o reakciji razvijenih zemalja na izazove prijelaznog, postkapitalistiďż˝kog razdoblja - njihovim intelektualnim, gospodarskim i politiďż˝kim liderima, te prije svega drugoga o svakome od nas; o naďż˝inu svakodnevnog ďż˝ivljenja, rada i djelovanja. Meďż˝utim, ovo zasigurno jeste vrijeme za stvaranje buduďż˝nosti - upravo zato što se sve mijenja. Ovo je pravo vrijeme za akciju!