16. Sustav disperziranog liderstva zahtijeva grupne vje�be

Uďż˝itelj Nan nam govori: "Ako neka osoba ďż˝eli postati lider mora prvo razumjeti sebe." U svojim radovima Nan opisuje sedam meditativnih prostora liderstva koje drďż˝i suštinom konfucijanskog uďż˝enja o liderstvu (Nan, 1999.). Iako se razliďż˝iti istoďż˝njaďż˝ki i zapadnjaďż˝ki pristupi osobnom unutarnjem razvoju razlikuju u pretpostavkama i vjerovanju, svi se oni fokusiraju na vjeďż˝bu kako bi se unaprijedio duhovni rast. Tako dolazimo do vaďż˝nog pitanja: u kontekstu disperzirane prirode postmodernistiďż˝kih sustava liderstva, koje su posljedice pretpostavke da je najvaďż˝nije oruďż˝e lidera njegovo sebstvo? Drugim rijeďż˝ima, koje bi se grupne aktivnosti trebale primjenjivati u tom kontekstu ?

U svim nama znanim kulturama razvojni put se oduvijek fokusirao na tri osnovna elementa (Nan, 1994.):
1. U�enje,
2. Vje�banje,
3. Slu�enje.

Prema tome, vjerujemo da se novi pristup osposobljavanja lidera treba fokusirati upravo na razvoj navedena tri elementa unutar društvenog konteksta svakodnevnog ďż˝ivota. U tom kontekstu:
1. Uďż˝iti znaďż˝i razumjeti stvarnost, osjetiti što se dogaďż˝a, sada i ovdje,
2. Vjeďż˝bati znaďż˝i meditirati o stvarnosti, razvijati dijalog i grupne procese kako bi dosegli dublje razine, sve do toďż˝ke apsolutnog mira "kada znanje izlazi na površinu" (Arthur, 2000.),
3. Slu�iti zna�i grupno su-kreirati stvarnost, novi svijet u slu�bi novih �ivotnih mogu�nosti.

Takvo osposobljavanje lidera u svakodnevnoj praksi odraďż˝ava Nonakinu ponovnu artikulaciju drevnog zapadnjaďż˝kog osjeďż˝aja da je stvaranje znanja povezano s istinom, ljepotom i vrlinom: vidjeti stvarnost, biti nadahnut unutarnjim znanjem, i stvoriti ono što ďż˝eli nastati u sluďż˝bi ďż˝ivota. "Nove metode ďż˝e", kaďż˝e Senge, "stvoriti oni koji su sposobni stvarati zajedno." (Senge, 2000.)

Navedeno se lijepo moďż˝e vidjeti na primjeru kojeg iznosi Adam Kahane iz kompanije Generon Consulting. U razdoblju od 1998. do 1999. g. u Gvatemali su se sastajali lideri svih vaďż˝nijih društvenih skupina te drďż˝ave kako bi sudjelovali na radionici ("scenari projekt") dizajniranoj tako da svima njima omoguďż˝i "uoďż˝iti snage u korijenu promjena" (drugim rijeďż˝ima, stvarnost). Jedne veďż˝eri su uďż˝esnici tako iznosili svoja vlastita razmišljanja i iskustva za koja su mislili da su povezana s onim što se dogodilo, što se dogaďż˝a i što se moďż˝e dogoditi u Gvatemali. Kroz taj proces razmjene iskustava, razmišljanja grupe su se malo pomalo kretala prema razotkrivanju dubljih unutarnjih znaďż˝ajki problema koji su ugroďż˝avali njihovu zemlju. Kahane o tome govori: "Jedna poslovna ďż˝ena, istaknuti borac protiv pravnog nekaďż˝njavanja privilegiranih, govorila je o vlastitom iskustvu gubitka sestre koju je ubila vojska. Priďż˝ala je tome kako je obilazila razne urede u nadi da ďż˝e otkriti što se zapravo dogodilo i zašto je njezina sestra ubijena, te o tome kako prvi sluďż˝benik na kojeg je naišla i koji je naravno negirao cijeli dogaďż˝aj, veďż˝eras sjedi s njom za istim stolom u krugu. Ljudi su, dakle, pokazali zavidnu razinu otvorenosti i hrabrosti." (Kahane, 2004.)

Komentar

Miljenko Cime�a

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta proďż˝itao ovaj tekst preplavili su me osjeďż˝aji uzbuďż˝enja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju kljuďż˝ne ideje ovog teksta jesu: 1. Vaďż˝na "slijepa toďż˝ka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadďż˝menta 20. stoljeďż˝a leďż˝i upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarnos

pročitaj...